Friday, May 3, 2013

DOMOVINSKI SINDROM


Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO) Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO)
petak, 03.svibnja 2013

Mario Tomasović predstavio "Domovinski sindrom": I danas se moramo boriti (FOTO)

 Kada bi negdje danas u Europi počeli hodati na rukama, i u Hrvatskoj bi mnogi preko noći "prohodali" na rukama  - kazao je novinar i publicist Josip Jović govoreći o podložnosti hrvatskih političkih elita na predstavljanju knjige "Domovinski sindrom" Marija Tomasovića.
Knjiga dragovoljca i sudionika Domovinskog rata, pripadnika slavne 4. gardijske brigade, u kojoj se nalaze kolumne i komentari koje je Mario Tomasović, aktualni predsjednik splitske Hvidre, tijekom četiri godine napisao na Dalmacija Newsu, predstavljena je u četvrtak navečer u prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.
Uz brojne Marijove suborce iz Četvrte brigade - Božu Zadru, Ivicu Tolića..., Specijalne policije - Ivicu Glavotu, i ostalih ratnih postrojbi, promociji su nazočili i Vjekoslav Ivanišević, HDZ-ov kandidat za splitskog gradonačelnika, aktualni gradonačelnik Željko Kerum, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Petar Škorić, gradski vijećnik i prvak HČSP-a Luka Podrug.

Josip Jović: Suočeni smo s EU licemjerjem

Predstavljajući "Domovinski sindrom" Josip Jović je govorio o tome koliko su tekstovi koje je Mario objavio na našem portalu, i danas aktualni, najviše se zadržavši na onima o Europskoj uniji.
- Tomasovićev se interes okreće oko europskih integracija, gospodarskog stanja zemlje, ideoloških podjela, vraćanja u daleku prošlost, Domovinskog rata te oko stila javnog komuniciranja. Suočena s licemjerjem europskih političara, neprekidnim ucjenama i popuštanjima naše politike, čak i onda kad je međunarodno pravo na njezinoj strani, hrvatska je javnost ozbiljno posumnjala u smisao ulaska u Europsku uniju. No, ni sama EU nema zajamčenu budućnost i ona se nevješto "sklepana" ugiba pod teretom financijskih i socijalnih kriza, sukobljenih interesa, različitih kultura i nejednakih razina razvijenosti – kazao je Jović.
Zoran Budovačić, predsjednik Časničkog zbora Grada Splita, koji je i izdavač knjige, također je na svoj način predstavio Mariovu knjigu. Kazao je, među ostalim, kako je "Domovinski sindrom"  korektiv društvene zbilje jer je Tomasovićev cilj očuvanje hrvatske nacionalne svijesti.

- Hrabro kao nekada puškom i prsima krenimo večeras jezikom i pismom. Nazovimo otvoreno stvari imenom i prezimenom.Prije puno godina Josip Jović je to definirao kao "metodu kontroliranog kaosa". Što nam se u Hrvatskoj događa zadnjih 15 godina?

"Nakon Tuđmanove smrti šljam je preuzeo vlast"


Nakon smrti hrvatskog Bizmarka dr.Franje Tuđmana, politički podrumaši izlaze na hrvatsko sunce ogrnuti jugonostalgičarskim  idejama i konsolidiraju redove. Sav šljam, službi i ljudi bivšeg sustava djelom već ranije infiltriran po političkim strankama konsolidira redove i postepeno preuzima pozicije moći. Da, mi Hrvati smo dobili državu, a oni vlast i novac. Apsurdi izborni rezultati ustoličuju zaštićenog haškog svjedoka za predsjednika RH,a na premijersko mjesto i vlast  se vraća nakon samo desetljeća pauze  Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske.

Zbunjenost državotvorne stranke koristi zabludnjeli sin gestom krađe na unutarstranačkim izborima, te takav oblik ustoličenja postaje sinonim njegove vladavine sve do momenta detronizacije. Usporedna računska analiza krajnje je jednostavna. Naime, na kraju mandata pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, u prosincu 1999. godine, vanjski je dug Hrvatske iznosio 9,8 milijardi eura.
Četiri godine poslije, krajem 2003., poslije izbornog poraza koalicijske vlade koju je predvodio tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan, vanjski je dug narastao na 19,9 milijardi eura. A nakon  iznenadne ostavke premijera Ive Sanadera  raspoloživi podaci pokazuju da je inozemni dug dosegnuo 39,1 milijardu eura, ne računajući učinak  prodaje euroobveznica. Dakle, pojednostavljeno rečeno, Tuđman nas je u svojih deset godina zadužio za 10 milijardi eura, Račan je u četverogodišnjem mandatu taj je dug povećao za još 10 milijardi eura, a Sanader je u svojoj petipolgodišnjoj eri dodao još 20 milijardi eura vanjskoga duga – istaknuo je Buzdovačić.
- Za Tuđmanova  upravljanja Hrvatskom ni jedan veliki gospodarski sustav nije prodan strancima iznad 50 posto. No nakon njegove smrti nove su vlasti prodale kontrolni paket HT-a, 93 posto bankarskog potencijala, kralježnicu hrvatske farmaceutske industrije Plivu, energetsku žilu kucavicu INA-u, turističke komplekse na Jadranu raznim spletkaroškim fondovima koji ih sustavno uništavaju i pripremaju prodaju onog što je preostalo, a to su vode, autoceste i HEP – kazao je Buzdovačić.

"Hrvatska je skršena, ali se ne smijemo predati"


Na kraju je autor knjige Mario Tomasović, čije je dijelove na promociji čitao glumac splitskog HNK Mario Kraljev, u emotivnom obraćanju dirnuo sve nazočne na promociji.

- Ovaj narod sada luta. Nije da mi nismo imali pastira, imali smo i duhovnih i vojnih pastira, koji su  manje ili više uspjeha vodili ovaj narod. Mi smo privilegirani što živimo u ovom razdoblju uspostave hrvatske države, što smo bili sudionici Domovinskog rata, i što mi u biti danas sa svim našim nevoljama, tugom i neznanjem, mi ipak se danas nalazi pred ulaskom u tu i takvu Europu. Šteta što je na tom putu putu, naša predivna hrvatska zemlja ostala skršena, slomljena, zapaljena, umnogome ostala ničija zemlja. Ali, to je ipak hrvatska zemlja, i mi je ne smijemo napustiti! Nijedna od naših vlada ne prepoznaje važnost Herceg-Bosne i našeg naroda u Herceg-Bosni. I to je izdaja veća od svih izdaja.

Ova knjiga sadrži tekstove pisane tijekom četverogodišnjeg razdoblja, i u svakom tom tekstu nastojao sam biti korektan i precizan. Svaki je detaljno pripreman, a potom objavljen besprijekorno, i to mogu zahvaliti mom prijatelju Joško Dadiću, uredniku Dalmacija Newsa, portala koji smo zajedno pokrenuli. Zahvaljujući Dalmacija Newsu, danas se mogu čuti problemi Četvrte brigade i Specijalne policije te svih ostalih borbenih postrojbi, koji drugi mediji neće objaviti. Zahvaljujući Dalmacija Newsu, izborili smo se za komad medijske slobode.

Zahvaljujem za ovu knjigu i mojoj obitelji, supruzi i djeci, jer kada sam odlazio u Domovinski rat, ovdje priznajem, ja sam njih lagao. Tu je s nama komodor Ivica Tolić, kasnije zapovjednik Treće imotske bojne, s kojim sam i s još skupinom boraca krenuo u rat. Ja sam supruzi i svojoj obitelji rekao da idem na neku vojnu vježbu u Aržano, a mi smo otišli u Kruševo.
To me dugo mučilo, jer nisam rekao da idem u rat ni materi ni ćaći, a otišli smo gdje se ginulo. Nas dvojica smo preživjeli, ali poginuli su brojni naši prijatelji, prvo u Kruševu, a potom u Hercegovini, srednjoj Bosni, Slavoniji, u Vukovaru... U Vukovaru je poginuo naš Velimir Đerek, Sokol s vukovarskog sajmišta, koji je napustio ugodni komotni život, kupio pušku, i otišao i u vukovarski pakao, oganj. Ovo nije patetika, ovo je istina.
Mi se ni danas, kao što je rekao Josip Jović, ne smijemo predati, nego se boriti, djelovati. Jer, Hrvati danas smatraju da će sve naše probleme netko drugi riješiti. Svatko, nažalost, i danas svojim obolom, svojim doprinosom mora dati da ova država ne propadne.

Na stvaranju ove knjige i njenoj promociji moram zahvaliti mojim prijateljima, Zoranu Buzdovačiću, predsjedniku Časničkog zbora Grada Splita, novinaru i publicistu Josipu Joviću, mom prijatelju Jošku Dadiću, ljudima s Dalmacija Newsa, braći Slavenu i Jozi Žužulu, koji su pomogli da taj postal opstane. Zahvaljujem ovdje i jednom čovjeku koji je s nama, a pisao je komentare pod pseudonimom Hrvat Obični, zahvaljujem se našem domaćinu don Mladenu Parlovu, zahvaljujem se svom velikom i dragom prijatelju na duhovnim okrjepama, don Vjenceslavu Kujundžiću. Posebice se zahvaljujem Vama, suborcima iz Četvrte gardijske brigade – zaključio je na kraju svog emotivnog obraćanja Mario Tomasović, autor "Domovinskog sindroma", ispraćen burnim pljeskom .
JOŠKO DADIĆ
Foto: Paun Paunović / CROPIX

Thursday, February 28, 2013

Četrnaest stvari koje uspješni ljudi čine vikendom


Jacquelyn Smith
Jacquelyn Smith, Forbes Staff



Spencer Rascoff is only 37. Yet, the Harvard grad and father of three has already accomplished so much.
He co-founded Hotwire.com and served as a VP for Expedia; he held the roles of CFO, vice president of marketing and COO atZillow; and in 2008, Rascoff was promoted to chief executive of the popular real estate information site.
Wondering how the Zillow CEO has achieved and maintained his success? His weekend routine has something to do with it.
“My weekends are an important time to unplug from the day-to-day and get a chance to think more deeply about my company and my industry,” Rascoff says. “Even when I’m technically not working, I’m always processing in the background and thinking about the company. Weekends are a great chance to reflect and be more introspective about bigger issues.”
He says he always spends weekends with his family. “Even if I’m on the road on a Friday and have to be back in that same city the following week, I always come home no matter what.”
Last year Rascoff’s New Year’s resolution was to refrain from checking e-mail during the day on Saturdays–but it didn’t stick. “I’m trying again this year and am having more luck,” he says. “I have three young children so weekends are usually an exhausting but fun smorgasbord of fort-building, bike-riding, soccer-playing, chess-tournament-competing, stroller-pushing, zoo-going, diaper-changing, book-reading and birthday-party-going. I never go into the office on weekends but I do check e-mail at night, and I use weekends as an opportunity to catch up on work-related reading.”
Laura Vanderkam, author of What the Most Successful People Do Before Breakfast (Portfolio, 2012) and What the Most Successful People Do on the Weekend (Portfolio, 2012), says successful people know that weekends are actually the secret weapon in professional success. “You need to hit Monday ready to go,” she says. “To do that, you need weekends that rejuvenate you, rather than exhaust or disappoint you. Cross-training makes you a better athlete, and likewise, exercise, volunteer work, spiritual activities, and hands-on parenting make you a better worker than if you just worked all the time.”
Executive coach Dale Kurow, M.S., says successful people usually spend their weekends participating in a “combination of family activities with their kids and spouse, errands, and creative activities to exercise the right side of their brain.”
Penelope Trunk, a career coach and author ofBrazen Careerist: The New Rules for Success, adds: “A highly successful person is very focused on what they want to be doing. The weekend and the week look very similar: They are focused on creating the life they want.”
So who are “successful people,” and what exactly are they doing on weekends?
Sometimes success is defined by an internal compass, says Marsha Egan, a board certified professional coach.
“A successful person is usually one who has achieved a measure of happiness and fulfillment in their work, family, and spiritual life (however that is defined for the individual),” Kurow adds. “Most successful people need to feel a sense of accomplishment and are self-motivated to tackle the next challenge.”
Roy Cohen, career coach and author of The Wall Street Professional’s Survival Guide, believessuccess is often defined in two ways: Achieving and exceeding financial milestones or achieving great satisfaction through one’s work. “From my perspective as a career coach, real meaningful success bridges the two–great prosperity combined with real joy and passion for your work.”

Here are 14 things successful people do (or should be doing) on weekends:
1. Make time for family and friends. This is especially important for those who don’t spend much time with their loved ones during the week.
2. Exercise. Everyone needs to do it, and if you can’t work out 4 to 5 days during the workweek, you need to be active on weekends to make up for some of that time, Vanderkam says. It’s the perfect opportunity to clear you mind and create fresh ideas.
“I know an owner of a PR firm who takes walks in the park with his dog to spark ideas about how to pitch a new client, or what angle to take with the press for a story,” Kurow says.
Cohen suggests spin classes and outdoor cycling in the warmer months. “Both are energizing and can be organized among people with shared interests. For example, it is not uncommon for hedge fund folks and Wall Street professionals to ride together on weekends. It is a great way to establish and cultivate relationships based on membership in this elite professional community.”
3. Pursue a passion. “There’s a creative director of a greeting card company who went back to school to pursue an MFA because of her love of art,” Kurow says. “Pursuing this passion turned into a love of poetry that she now writes on weekends.”
“Successful people make time for what is important or fun,” Egan adds. “They make space for activities that add to their life balance.”
4. Vacation. Getting away for the weekend provides a great respite from the grind of an intense week at work, Cohen says.
5.  Disconnect. The most successful people avoid e-mail for a period of time, Vanderkam says. “I’m not saying the whole weekend, but even just a walk without the phone can feel liberating. I advocate taking a ‘tech Sabbath.’ If you don’t have a specific religious obligation of no-work time, taking Saturday night to mid-day Sunday off is a nice, ecumenical time that works for many people.”
6. Volunteer. “I know a commercial real estate broker who volunteers to help with cook-off events whose proceeds are donated to the Food Bank,” Kurow says. “The volunteer work provides a balance to the heavy analytical work she does all week and fulfills her need to be creative — she designs the promotional material for the non-profit.”
Cohen says a lot of successful people participate in fundraising events. “This is a great way to network and to meet others with similar interests,” he says. “The visibility also helps in branding a successful person as philanthropic.”
7. Avoid chores. Every weekend has a few have-to-dos, but you want these to take the minimum amount of time possible, Vanderkam explains. Create a small window for chores and errands, and then banish them from your mind the rest of the time.
8. Plan. “Planning makes people more effective, and doing it before the week starts means you can hit Monday ready to go, and means you’ll give clear directions to the people who work for you, so they will be ready to go, too,” Vanderkam says.
Trunk agrees. She says successful people plan their month and year because “if you get stuck on short-term lists you don’t get anything big accomplished.”
9. Socialize. “Humans are social creatures, and studies of people’s experienced happiness through the day finds that socializing ranks right up there, not too far down below sex,” Vanderkam says.
Go out with friends and family, or get involved in the local community.
“It has been demonstrated that successful people find great satisfaction in giving back,” Cohen says. “Board membership, for example, also offers access to other successful folks.”
10. Gardening/crafts/games/sports/cooking/cultural activities.This is especially important for those cooped up in an office all week.
“For the pure joy, some folks find great satisfaction in creating beautiful gardens,” Cohen says.
Kurow knows an attorney who uses her weekends to garden and do mosaics and tile work to satisfy her creative side. “Filling her life this way enables her to be refreshed on Monday and ready to tackle the litigation and trial prep work. Artwork for her is fulfilling in a way that feeds her soul and her need to connect with her spiritual side.”
Bridge lessons and groups can also sharpen the mind and often create relationships among highly competitive smart professionals, Cohen says. “I once saw a printout of a bridge club’s membership list; its members were a who’s who of Wall Street.”
Theatre, opera and sporting events can also enrich one’s spirit, he adds.
11. Network. “Networking isn’t an event for a successful person, it’s a lifestyle,” Trunk says. Wherever they go and whatever they do, they manage to connect with new people.
12. Reflect. Egan says truly successful people make time on weekends to appreciate what they have and reflect on their happiness and accomplishments. As Rascoff said, “weekends are a great chance to reflect and be more introspective about bigger issues.”
13. Meditate. Classes and private instruction offer a bespoke approach to insight and peace of mind, Cohen says. “How better to equip yourself for success in this very tough world?”
14. Recharge. We live in a competitive world, Vanderkam says. “Peak performance requires managing downtime, too–with the goal of really recharging your batteries.” That’s how the most successful people get so much done.
Successful people know that time is too precious to be totally leisurely about leisure, Vanderkam concludes. “You’re not going to waste that time by failing to think about what you’d like to do with it, and thus losing the weekend to TV, puttering, inefficient e-mail checking, and chores. If you don’t have a busy workweek, your weekend doesn’t matter so much. But if you’re going from 8 a.m. to 8 p.m. every day, it certainly does.”





Najuspješniji vođe čine 15 stvari automatski, svaki dan



LEADERSHIP 
|
 
2/18/2013 @ 9:22AM |578,295 views

The Most Successful Leaders Do 15 Things Automatically, Every Day

Leadership is learned behavior that becomes unconscious and automatic over time.  For example, leaders can make several important decisions about an issue in the time it takes others to understand the question.   Many people wonder how leaders know how to make the best decisions, often under immense pressure.  The process of making these decisions comes from an accumulation of experiences and encounters with a multitude of difference circumstances, personality types and unforeseen failures.   More so, the decision making process is an acute understanding of being familiar with the cause and effect of behavioral and circumstantial patterns;  knowing the intelligence and interconnection points of the variables involved in these patterns allows a leader to confidently make decisions and project the probability of their desired outcomes.   The most successful leaders are instinctual decision makers.  Having done it so many times throughout their careers, they become immune to the pressure associated with decision making and extremely intuitive about the process of making the most strategic and best decisions. This is why most senior executives will tell you they depend strongly upon their “gut-feel” when making difficult decisions at a moment’s notice.
Beyond decision making, successful leadership across all areas becomes learned and instinctual over a period of time. Successful leaders have learned the mastery of anticipating business patterns, finding opportunities in pressure situations, serving the people they lead and overcoming hardships.   No wonder the best CEOs are paid so much money.   In 2011, salaries for the 200 top-paid CEOs rose 5 percent to a median $14.5 million per year, according to a study by compensation-data company Equilar for The New York Times.
If you are looking to advance your career into a leadership capacity and / or already assume leadership responsibilities – here are 15 things you must do automatically, every day, to be a successful leader in the workplace:
 1.  Make Others Feel Safe to Speak-Up
Many times leaders intimidate their colleagues with their title and power when they walk into a room.   Successful leaders deflect attention away from themselves and encourage others to voice their opinions.  They are experts at making others feel safe to speak-up and confidently share their perspectives and points of view.   They use theirexecutive presence to create an approachable environment.

2.  Make Decisions
Successful leaders are expert decision makers.    They either facilitate the dialogue to empower their colleagues to reach a strategic conclusion or they do it themselves.  They focus on “making things happen” at all times – decision making activities that sustain progress.   Successful leaders have mastered the art of politicking and thus don’t waste their time on issues that disrupt momentum.  They know how to make 30 decisions in 30 minutes.
3.  Communicate Expectations
Successful leaders are great communicators, and this is especially true when it comes to “performance expectations.”   In doing so, they remind their colleagues of the organization’s core values and mission statement – ensuring that their vision is properly translated and actionable objectives are properly executed.
I had a boss that managed the team by reminding us of the expectations that she had of the group.   She made it easy for the team to stay focused and on track.  The protocol she implemented – by clearly communicating expectations – increased performance and helped to identify those on the team that could not keep up with the standards she expected from us.
4.  Challenge People to Think
The most successful leaders understand their colleagues’ mindsets, capabilities and areas for improvement.  They use this knowledge/insight to challenge their teams to think and stretch them to reach for more.   These types of leaders excel in keeping their people on their toes, never allowing them to get comfortable and enabling them with the tools to grow.
If you are not thinking, you’re not learning new things.  If you’re not learning, you’re not growing – and over time becoming irrelevant in your work.
5.  Be Accountable to Others
Successful leaders allow their colleagues to manage them.  This doesn’t mean they are allowing others to control them – but rather becoming accountable to assure they are being proactive to their colleagues needs.
Beyond just mentoring and sponsoring selected employees, being accountable to others is a sign that your leader is focused more on your success than just their own.
6.  Lead by Example
Leading by example sounds easy, but few leaders are consistent with this one.   Successful leaders practice what they preach and are mindful of their actions. They know everyone is watching them and therefore are incredibly intuitive about detecting those who are observing their every move, waiting to detect a performance shortfall.
7.  Measure & Reward Performance
Great leaders always have a strong “pulse” on business performance and those people who are the performance champions. Not only do they review the numbers and measure performance ROI, they are active in acknowledging hard work and efforts (no matter the result).    Successful leaders never take consistent performers for granted and are mindful of rewarding them. 
8.  Provide Continuous Feedback
Employees want their leaders to know that they are paying attention to them and they appreciate any insights along the way.  Successful leaders always provide feedback and they welcome reciprocal feedback by creating trustworthy relationships with their colleagues..   They understand the power of perspective and have learned the importance of feedback early on in their career as it has served them to enable workplace advancement.
9.  Properly Allocate and Deploy Talent
Successful leaders know their talent pool and how to use it.  They are experts at activating the capabilities of their colleagues and knowing when to deploy their unique skill sets given the circumstances at hand. 
10.  Ask Questions, Seek Counsel
Successful leaders ask questions and seek counsel all the time.  From the outside, they appear to know-it-all – yet on the inside, they have a deep thirst for knowledge and constantly are on the look-out to learn new things because of their commitment to making themselves better through the wisdom of others.
11.  Problem Solve; Avoid Procrastination
Successful leaders tackle issues head-on and know how to discover the heart of the matter at hand.    They don’t procrastinate and thus become incredibly proficient at problem solving; they learn from and don’t avoid uncomfortable circumstances (they welcome them).
Getting ahead in life is about doing the things that most people don’t like doing.
12.  Positive Energy & Attitude
Successful leaders create a positive and inspiring workplace culture.  They know how to set the tone and bring an attitude that motivates their colleagues to take action.   As such, they are likeable, respected and strong willed.  They don’t allow failures to disrupt momentum.
13.  Be a Great Teacher
Many employees in the workplace will tell you that their leaders have stopped being teachers.   Successful leaders never stop teaching because they are so self-motivated to learn themselves.  They use teaching to keep their colleagues well-informed and knowledgeable through statistics, trends, and other newsworthy items.
Successful leaders take the time to mentor their colleagues and make the investment to sponsor those who have proven they are able and eager to advance.
14.  Invest in Relationships
Successful leaders don’t focus on protecting their domain – instead they expand it by investing in mutually beneficial relationships. Successful leaders associate themselves with “lifters and other leaders” – the types of people that can broaden their sphere of influence.  Not only for their own advancement, but that of others.
Leaders share the harvest of their success to help build momentum for those around them.
15.  Genuinely Enjoy Responsibilities
Successful leaders love being leaders – not for the sake of power but for the meaningful and purposeful impact they can create.   When you have reached a senior level of leadership – it’s about your ability to serve others and this can’t be accomplished unless you genuinely enjoy what you do.
In the end, successful leaders are able to sustain their success because these 15 things ultimately allow them to increase the value of their organization’s brand – while at the same time minimize the operating risk profile.   They serve as the enablers of talent, culture and results.


Saturday, February 16, 2013

Pa vi sad nemojte tweet-ati



'Hrvati preferiraju Facebook, ali popularnost Twittera raste'

MARKETING&MEDIJI15.2.2013. 15:49Tomislav Hrastovčak
Direktor Drapa Davor Runje u razgovoru za Poslovni.hr govori više o korištenju Twittera i društvenih mrežea u Hrvatskoj.
Davor Runje (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Davor Runje (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Agencija Drap objavila je ovog tjedna novo istraživanje o korištenju Twittera u Hrvatskoj koje je pokazalo kako se na toj društvenoj mreži nalazi 51.986 domaćih korisnika. Podsjetimo, u prethodnom istraživanju Drapa provedenom prije više od godine dana, u Hrvatskoj je bilo oko 19.000 tviteraša, pri čemu je očito kako se u međuvremenu dogodio snažan rast. Novo istraživanje agencije među ostalim je pokazalo kako je mjesečno aktivno 14.743 hrvatskih korisnika Twittera. Također, na ovoj društvenoj mreži postoji 12.997 domaćih poslovnih profila, od kojih je 4.300 aktivno.
Direktor Drapa Davor Runje u razgovoru za Poslovni.hr govori više o korištenju Twittera i društvenih mreža u Hrvatskoj te o tome kako se provodilo samo istraživanje. Runje nam je poslao i zanimljivu infografiku koju možete pogledati na kraju teksta.
Premda je broj hrvatskih tviteraša osjetno porastao u odnosu na prijašnje Drapovo istraživanje, još uvijek ih je jako malo u odnosu na broj domaćih korisnika Facebooka. Kako to tumačite? 
Društvene mreže su jedan od primjera gdje tržišni lider osvaja (gotovo) cijelo tržište. Facebook je prva društvena mreža u Hrvatskoj koja je još prije pet godina prešla brojku od 100.000 aktivnih korisnika te je u sljedeće tri godine njihov broj narastao na 1.000.000. Nakon toga se rast znatno usporio, ali osnovni razlog za to jest da je danas već svaki drugi online korisnik u Hrvatskoj na Facebooku. Te brojke su usporedive ili čak i veće u odnosu na razvijenije države zapadne Europe. Velikoj većini korisnika aktivno komuniciranje na više od jedne društvene mreže zahtijeva previše vremena te je značajniji rast korištenja Twittera uvjetovan masovnijom migracijom korisnika s Facebooka.
Twitter je primarni kanal za dvosmjernu komunikaciju medija u SAD-u i to je odigralo važnu, ako ne i ključnu ulogu u masovnom prihvaćanju platforme. U Hrvatskoj mediji komuniciraju sa svojim čitateljima/slušateljima/gledateljima najčešće putem Facebooka. Ako i kada se ovaj trend prebaci s Facebooka na Twitter, tada možemo očekivati da će ih pratiti i njihova publika.
Razlog je vjerojatno i kulturološki – Hrvati preferiraju vizualnu platformu kao što je Facebook u odnosu na čisto tekstualnu, iznimno sažetu formu Twittera. Postoji samo jedna zemlja na svijetu u kojoj je Twitter popularniji od Facebooka, a to je Japan. Zapravo to i nije tako iznenađujuće za naciju u kojoj se masovno piše haiku poezija, ali isto tako nam daje neki osjećaj za kulturološki kontekst potreban da bi se prihvatio ovakav oblik komunikacije. Popularnost Twittera snažno raste u Hrvatskoj, ali zapravo se radi o globalnom trendu. Twitter je u 2012. imao globalni rast od 40%, što je više nego što su imali glavni konkurenti Facebook i Google+.
Je li broj aktivnih tviteraša u Hrvatskoj premali ili smatrate drugačije? Zašto? 
Broj aktivnih tviteraša je u skladu s ukupnim brojem otvorenih profila. Mislim da je osnovni problem masovnijeg korištenja Twittera u Hrvatskoj u nedostatku zanimljivih sadržaja. Kad kažem zanimljivih, mislim prije svega na tinejdžerske zvijezde, popularne pjevače i glumce, poznate sportaše i slično. Osim prilično aktivne, ali relativno male jezgre zagriženih tviteraša, ostatak tviteraša uglavnom prati Justina Biebera, One Direction ili Kim Kardashian.
Prema Vašem mišljenju, jesu li tvrtke u Hrvatskoj prepoznale potencijal Twittera za komunikaciju s korisnicima i širenje svjesnosti brenda? 
Trenutno je aktivno više od 4.000 poslovnih profila na Twitteru, što je izuzetno puno s obzirom na svega 10.000 aktivnih privatnih profila na Twitteru. Ovdje se prije svega radi o ulaganju u budućnost kad će broj korisnika biti veći, a do tada će Facebook i dalje biti prvi izbor za sve one koje računaju na kratkoročnu korist.
Možete li nam opisati na koji način se provodilo Drapovo istraživanje? Kakvu metodologiju ste koristili?
Prvi korak nam je bio skupljanje svih korisnika Twittera u Hrvatskoj u bazu. Problem kod ovakvog pristupa je što veliki broj korisnika nije postavio svoju lokaciju: svaki automatski algoritam istražujući veze u društvenom grafu praćenja relativno brzo pronađe sve one koji su deklarirali hrvatsku lokaciju, ali to je na žalost manjina. Naš algoritam također automatski nalazi sve takve korisnike, ali dodatno, na osnovu veza u društvenom grafu već pronađenih te automatske leksičke analize tvitova potencijalnih kandidata koji nemaju postavljenu lokaciju, u svakom koraku nalazi i jednog korisnika za kojeg smatra da je najveća vjerojatnost da je iz Hrvatske. Takvog kandidata tada operater ručno potvrđuje ili odbacuje i s tim novim znanjem algoritam nalazi novog najizglednijeg kandidata. Ovaj postupak se ponavlja dok ne nestane izglednih kandidata, tj. dok se ne mapiraju svi korisnici iz Hrvatske.
Razlog zbog kojeg ovakva metodologija funkcionira u praksi je u visokoj strukturiranosti društvenih grafova zbog kojeg algoritam vrlo brzo nauči prepoznavati hrvatske profile i posao operatera se uglavnom svodi na potvrđivanje potencijalnih kandidata. Nakon što smo skupili sve profile, sljedeći korak je bio skupljanje svih javno dostupnih podataka o njima s Twittera i statistička analiza podataka. Ovaj korak je bio puno lakši, jednom kad imate dobru bazu podataka lako je iz nje izvući zanimljive podatke i statistike.
Hoće li  istraživanje na neki način postati 'tradicionalno'?
Drap kontinuirano provodi slična istraživanja tržišta koja nam daju jedinstveni uvid u ponašanje online korisnika i komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju. Rezultati često znaju biti kontraintuitivni te ponekad čak i u kontradikciji s objavljenim internacionalnim istraživanjima ili široko raširenim vjerovanjima. Neke važnije rezultate ćemo nastavljati objavljivati na prigodnim konferencijama kao što je bila ova.
Možete li na temelju sadašnjih rezultata iznijeti neke projekcije za npr. iduću godinu? 
Twitter će nastaviti svoj rast u 2013. godini, prije svega zbog učenika osnovnih i srednjih škola koji će na njima pratiti svoje omiljene bendove. Masovniji prelazak na platformu možemo očekivati jedino ako iz nekog iznenadnog razloga padne popularnost Facebooku ili ako dođe do značajnije migracije komunikacije domaćih medija i/ili zvijezda s Facebooka na Twitter.

Thursday, February 14, 2013

Hommage za profesora Ratzingera


U ljeto godine 1977. sam imao prigodu sudjelovati na duhovnim vježbama u jednom malom njemačkom gradiću. Bio sam srednjoškolac željan znanja izvan tadašnjeg sustava komunističkih vrijednosti i zahvatila me sreća da nam je gost u samostanu Misionara predragocjene Krvi bio tadašnji professor dr. Ratzinger. Mislim da je već bio kardinal. Držao je predavanje o važnosti racionalnoga i vjeri kao osnovnoj odrednici misaonog bića. Nakon predavanja je slijedila otvorena rasprava u šetnji samostanskim vrtom. Spustio se na razinu našeg srednjoškolskog umišljaja o vlastitoj neograničenosti i dopustio da se okušamo s jednim od najvećih našega vremena. Nisam ni znao tko je taj professor kojega su u uvodnom govoru toliko nahvalili da mu je bilo neugodno.
U sjećanju mi je ostao njegov blagi, ali uporni stil prenošenja valstitih misli i nevjerojatna sposobnost slušanja te prihvaćanja argumentacije. Isto tako se sjećam da je popio samo malu čašu piva radi društva, ali je uživao u jednostavnoj bavarskoj užini od repice i slanine. 
Nakon toga sam uvijek pratio što on radi, imao sam prigodu slušati njegove rasprave i čitati mnoge retke ispunjene vjerom, nadom, razumom i razumjevanjem. Profesor Ratzinger je za mene ostao uvijek professor i jedan od najjačih stupova Katoličke Crkve. 
Ovih dana je taj veliki professor povukao neočekivani potez i odrekao se papinske titule, papinske časti i papinske vlasti. Prvi put nakon nekoliko stotina godina je upravo on, professor i intelektualac, napravio ono što je nagoviještao, ono što je uvijek smatrao odgovornošću. Zašto? 
Imao je tu sreću, ili nesreću ,da je u njegovom pontifikatu morao prebroditi nekoliko velikih “poteškoća”. 
Prva je nasljedstvo Ivana Pavla II, Pape koji je obilježio drugu polovicu 20. stoljeća i postavio letvicu jako visoko. Druga prepreka je bila da je Ratzinger Nijemac, sunarodnjak velikih filozofa, ali i reformatora, buntovnika i na kraju krajeva da dolazi iz zemlje koja i dan danas mističnom preciznošću naglašava i okajava svoju ulogu u najvećim zločinima i sustavnom progonu Židova. 
Treća prepreka, po meni ona najveća, je bila činjenica da je professor morao postati sv. Otac Papa. Uloga koja njemu nije bila ni na kraj pameti, uloga koja zahtijeva daleko više od svih njegovih dotadašnjih uloga. Ako tomu pridodamo općesvjetsku krizu morala, obitelji, ekonomije i beznađe, te sve to začinimo unutarcrkvenim skandalima oko zataškavanja pedofilije onda imamo pravu vrelu juhu u koju je Ratzinger morao uskočiti. Ime koje je odabrao, Benedikt, je simbolički pokazalo njegov pristup vjeri, Crkvi i papinstvu: on je živio papinstvo kao veliki radnik i vjernik. 
Sad kad je na odlasku mnogi će ga procjenjivati i ocjenjivati. U Hrvatskoj se, po običaju, javljaju teorije zavjera i masonitisa. Svi znaju bolje od njega zašto je odlučio otići i zaboravljaju nekoliko važnih činjenica. 
Protivnici nisu morali prisiljavati Benedikta XVI na ovaj neobičan korak odreknuća. Čemu za provedbu tako važnog plana uklanjanja Pape odabrati toliko upadljiv i do sada skoro neviđen korak. Protivnici Crkve, koji bi ovako postupili, bili bi uistinu neizmjerno glupi i nepraktični. Puno jednostavnije bi bilo da su ga otrovali.
Benedikt XVI je bio i ostao veliki promišljatelj Crkve i vjere. Usuđujem se reći da je on bio glavni motor i nositelj svojeg prethodnika. On je bio taj koji je i pontifikatu Ivana Pavla II davao ono teološko i duhovno uporište kao neophodnu potporu, pogotovu u teškim trenutcima bolesti. 
Benedikt XVI je bio i ostao veliki teolog, dakle ovaj njegov potez je promišljen kao postupak teološke prirode. On je svojim činom pokazao da je Crkva sposobna prilagoditi se zahtjevima vremena. Ratzinger je svjestan promjene životnih okolnosti, duži život i sve više opasnosti da i papa postane zaboravan, da oboli od bolesti koje ga čine lopticom u rukama onih kojima Crkva nije na prvom mjestu. Njegovo odreknuće će u budućnosti biti letvica koja je mjerilo nasljednicima. Za neodreknuće ne će biti više isprike koja proizlazi iz nevjerojatne zaboravnosti, pa neki misle da je Crkva samo ono što je nastalo u srednjem vijeku.
Benedikt XVI je svojim djelima pokazao da je Crkva odlučna u razrješavanju problema, kao što su skandali skrivani i prekrivani. On je odlučno, jasno i neumoljivo pokazao da je Crkva zajednica vjere i mistično tijelo Kristovo kojemu zlo može nanijeti štetu. On je taj koji je rekao da i religije oboljevaju kada u svoje ruke uzmu Božju zadaću. On je taj koji je pokazao da ljudskost Crkve nije njezina jedina komponenta i svojim je potezima oživotvorio svoje teološko učenje o jedinstvu vjere i razuma, o jedinstvu nade i ljubavi. 
Upravo svojim potezima raščišćavanja Ratzinger je na njemački način pokazao da ima izrazite kompetencije leadera, leadership. Jer tko je do sada imao toliko hrabrosti i upornosti, vizije i vjere, da raščisti neke stvari i pokrene toliko značajnih postupaka u osnaživanju Crkve? Tko je do sada kao on briljantno postavljao zajedničko na prvo mjesto bez odricanja od osnovnih postulata vlastite crkvene zajednice? Na kraju krajeva zar nije upravo Benedikt XVI kao Nijemac bio iritantan za Židove, a upravo on će postati jedan od onih papa koji su sa Židovima imali najjače veze utemeljene na vjeri? Zar nije upravo on na teološkoj razini podcrtavao zajedničke korjene u židovskoj vjeri? Ovakvi potezi su za nevjernike nebitni, nevidljivi, ali oni za Crkvu imaju daleko više utjecaja od populističkih poteza jer oni polaze od činjenice da Crkva živi u razmišlja u stoljećima i tisućljećima. U ovom kontekstu je njegov navodni konzervativizam samo dimna magla onih čiji je mozak umotan u kondome ovosvjetskoga.
Benedikt XVI je bio jedan od najvećih Papa katoličke Crkve, a professor Ratzinger jedan od najjačih intelektualaca i vjernika.
Mnogi njegovi neprijatelji mu ne mogu oprostiti činjenicu da je briljantan um a tako veliki vjernik. On je uzrdmao mnoge klišeje o Crkvi i pokazao da je Crkva živa, da Bog za svako vrijeme ima pravi odgovor. Profesor koji je o svojoj vjeri raspravljao otvoreno i jasno je pokazao da se kršćani, a pogotovu katolici, ne smiju skrivati u tamnim ćoškovima, nego da moraju biti svjetlo na gori koje osvjetljava put. 
Benedikt XVI je bio pravi odgovor u pravo vrijeme, a professor Ratzinger je na najbolji mogući način u Crkvu ugradio svoje teološko poimanje Crkve i odreknućem pokazao da je Crkva živa. 
Benedikt XVI je postao dio velike povijesti, a ja se veselim novim knjigama velikog teologa, profesora dr. Ratzingera.

Vinko Vukadin