"Priznaju i oni pravo vjernika, ali samo ako se taj zove don Ivan Grubišić"

Nije problem u tome je li netko vjernik ili nije već u onima koji pljuckaju po vjeri i vjernicima

Kad je već postalo dosadno prstom stalno upirati na grogirani HDZ, pronađen je malo zahtjevniji neprijatelj – katolička Crkva. Političkim autizmom vladajuća garnitura ignorira činjenicu da danas u Hrvatskoj živi skoro 95% vjernika. Uz katolike, tu su muslimani, protestanti, pravoslavni i drugi.

Autor: Zvonimir Hodak

Photo: Pixsell

Ponedjeljak, 07 Siječanj 2013 07:50

Kao pritajeni komunistički recidiv buknula je stara mržnja prema religiji, Crkvi i njezinim stavovima. Jedan je Ministar rječnikom, koji inače koristi za Mamića i nogometne suce, podrugljivo poručio Bozaniću da je 'naciji ukrao Božić'. Naravno, vladajuća je elita potpuno u pravu! Njih je narod, ni od koga nagovaran ni prisiljavan, odabrao na slobodnim izborima, doduše dok i nije imao neki izbor, a kako bi nas izvukli iz gospodarske gabule, smanje nezaposlenost, pokrenu investicije itd. Sve što su prije izbora obećali narodu, narod im je poslije izbora omogućio da si prisvoje i imaju. Kupuju se stalno novi luksuzni službeni automobili, namještaju podobni stranački kadrovi, povećavaju plaće u državnoj upravi, ali se zato narod sve jače guli poreznom agresijom. Nakon što je izvjesni Pavelić, ministru Jakovini odobrio pristojan kredit u eurima, isti ga je odmah, sasvim slučajno, imenovao direktorom Hrvatskih šuma! Dotični ministar ima privatnu tvrtku i pravi se da ne zna kako je to sukob interesa. Duguje državi porez, a njegov kolega Slavko Linić zvani 'Kameni' nema k’o fol o tome pojma! Ministar Jakovina svoju propalu tvrtku proda odjednom nekoj dobroj i naivnoj dušici za 400.000 kn. Tko će ti pomoći ako ne prijatelj stari! Podsjeća me sve to na Stipu Mesića koji je također od starog prijatelja pozajmio preko 2 milijuna kuna za kupnju luksuznog stana na elitnoj destinaciji u Zagrebu. Naravno, Stipe je prije pozajmice odlikovao svog starog dobrog prijatelja visokim odlikovanjem. I tu je sve, kao i u Jakovine, sve čisto k’o boza! Kad je naivna javnost počela propitkivati što je sa obećanjima iz Plana 21, alibi je odmah pronađen u bivšoj HDZ-ovoj vladi. Istina je da su ti krali s neviđenom strašću, entuzijazmom i umješnošću, te da se bivša Vlada na čelu s Kosoricom doista isticala glupošću i nekompetencijom, ali zbog svega toga su na zadnjim izborima popušili tako jako kao nikada u povijesti HDZ-a, a našli su se i na optuženičkoj klupi gdje će također prije ili kasnije također temeljito popušiti. Jeftino je opravdanje da je nesposobnost prošle Vlade alibi za nesposobnost i nedostatak bilo kakvih pozitivnih rezultata ove Vlade.

Kad je već postalo dosadno prstom stalno upirati na grogirani HDZ, pronađen je malo zahtjevniji neprijatelj – katolička Crkva. Političkim autizmom vladajuća garnitura ignorira činjenicu da danas u Hrvatskoj živi skoro 95% vjernika. Uz katolike, tu su muslimani, protestanti, pravoslavni i drugi. Međutim, vlast je u liku Jovanovića krenula džonom na vjeru. Angažirani su najbriljantniji umovi lijeve misli kao npr.: književnik, kolumnist i humorist Ante Tomić. Taj fanatični ljubitelj lika i djela druga Tita i slavnih oficira JNA briljantno je opisao sve stoljetne zablude onih koji vjeruju. Malo slobodnije rečeno naš Ante zbori: 'neće njega nitko uvjeriti u čuda onih koji su nevidljivi'. Njegov koeficijent inteligencije je previsok da bi on vjerovao u tamo nekog Boga. Navodno ga do sada nisu uspjeli uvjeriti ni da puše vjetar ni da postoji struja ni da se elektron sastoji od nevidljivih kvarkova. On ne vjeruje ni u što što sam ne može vidjeti i pipnuti! Tomić-čovjek je racionalan, on je mjera svega što postoji! Mada vidi svjetlo, struju nije vidio. Šteta što ga nitko nije uspio nagovoriti da uhvati struju rukama! Onda bi sigurno povjerovao – pred licem Svevišnjega!

Nije problem u tome je li netko vjernik ili nije već je problem Tomića i sličnih likova koji pljuckaju po vjeri i vjernicima što sve koji ne misle kao on vrijeđaju nazivajući ih zatucanima, vjerskim fanaticima i slično. To je stara, dobro poznata ljevičarska isključivost u ime 'razuma' kako ga oni shvaćaju.

Navest ću samo neke zatucane klerikalce čiji se koeficijent inteligencije sigurno ne može mjeriti sa Tomićevim, Pavičićevim i sličnih likova. Vjernik je bio Albert Einstein, nobelovac, fizičar Isaac Newton, Luis Pasteur, William Kalvin, Leonardo da Vinci, Nikola Tesla i da dalje ni ne nabrajam. Dr. Anthony Flew priznat je kao ikona ateizma. On je profesor filozofije na najpoznatijim svjetskim sveučilištima, autor brojnih knjiga koje osporavaju religiju, a od kojih je najpoznatija 'Bog i filozofija' koja je s vremenom postala biblija agresivnih ateista. Taj najortodoksniji ateist na svijetu iznenada je izdao novu knjigu 'Priznajem postoji Bog'. Koga zanima zašto je Flew promijenio stav neka pročitaju tu njegovu knjigu. Previše prostora bi zahtijevalo da izložim sve bitne dijelove te knjige. Prihvaćam kao objektivan prigovor da su Einstein, Tesla, da Vinci i Flew obični papci prema intelektualnim veličinama kao što su Ante Tomić, Jurica Pavičić, dr. Željko Jovanović, Jelena Lovrić itd. Priznaju i oni pravo vjernika, ali samo ako se taj zove don Ivan Grubišić. Albert Camus je napisao: 'Bogu se obraćamo samo onda kad želimo postići nešto nemoguće. Za nešto moguće vjerujemo da su nam dovoljni samo ljudi!'

Jelena Lovrić me uvjerila, mada joj ja ništa ne vjerujem, kako je tobožnji rat protiv ćirilice u Vukovaru 'neosnovan, pogrešan i nema nikakve veze sa čuvanjem ratnih tekovina'. Premudra Jelena zbori dalje kako se državna politika nikako ne smije prtetvoriti u taoca bilo čijih frustracija (naravno ako nisu srpske). Odmah potpisujem tu mudru misao našeg barda misli. Ni ja ne razumijem zašto bi bili frustrirani oni kojima su ovi, koji sada traže ćirilićne nazive, razorili grad do temelja, a čija su djeca izašla iz Vukovara nakon tri mjeseca granatiranja sjeda i šokirana. Zašto biti frustriran uvođenjem ćirilićnih naziva u gradu u kojem su Srbi pobili 86 djece, a roditelji im poubijani bilo na Ovčari bilo u samom Vukovaru ili odvedeni u logore smrti u Srbiji. Trebaju li biti frustrirani zato što silovatelji vukovarskih žena danas slobodno šetaju Vukovarom ili zato što samo pred izbore dolaze masovno autobusima iz Srbije i bildaju glasačku statistiku. Takvo izigravanje glasačkog prava moguće je samo u Hrvatskoj i nigdje drugdje na svijetu. Već na slijedećim izborima biti će u Vukovaru više Srba negoli Hrvata pa će u Srbiji moći pisati kako su Srbi zapravo zabunom u ratu razorili vlastiti grad u kojem su Hrvati bili tek zanemariva manjina. Na kraju Jele vadi najvažniji adut iz rukava u mudro zbori javnosti: 'Istra nije uvođenjem, dvojezičnosti postala manje hrvatska negoli prije!' To je sasvim lako objašnjivo. Istrani prvo nisu tako zagriženi nacionalisti kao Slavonci. Kad su im Talijani, nakon propasti Juge, razorili Pulu do temelja, a stanovnike streljali po poljoprivrednim dobrima i masovno silovali žene i djevojke, držali ih sedam godina pod okupacijom, dobri i pastoralni IDS-ovci sve su im oprostili i složili se s uvođenjem dvojezičnosti. Mudra Jele nas na kraju čak i podučava: 'Pravo na ćirilićno pismo ne treba dovoditi u vezu s proteklim ratom!' Slažem se! Treba novelirati Kazneni zakon i uvesti kao govor mržnje svako pozivanje na prošli Domovinski rat. Kvalificirani oblik tog kaznenog djela bilo bi isticanje bilo kakve osjetljivosti zbog zločina koje su Hrvati preživjeli u tom ratu.

Dok još nije zabranjeno o tome pisati objasnit ću kako su Srbi dostigli taj famozni omjer od 34% stanovnika u Vukovaru. Mirkovci, predgrađe Vinkovaca, bili su cijelo vrijeme rata pod okupacijom 'otadžbinskih' snaga. Kad su Hrvati istjerali okupatore iz Mirkovaca, u svoju se kuću vratio ratni zločinac Drago Vujica, i to u bivšu Ulicu Zmaja Jove Jovanovića, a sada Dunavsku 7. Uskoro je doznao kako stanuje u kući sa 11 srpskih obitelji za koje nikada nije ni čuo da postoje. Za njih je primao porezna rješenja, račune i pozive za sud. 'Njegovi sustanari' dolazili bi u Mirkovce autobusima samo za izbore. Netolerantni Drago Vujica, znajući kako su Mirkovci puni takvih slučajeva, odlučio se riješiti 11 komšijskih familija. Dok trepneš okom, za nepunih osam godina, uspjelo mu je izbrisati 11 glasačkih obitelji sa svoje adrese. Od Mirkovaca do Vukovara je samo 15 minuta vožnje. Pametnom dosta! Da parafraziram Oscara Wildea: 'Kad netko u hrvatskim novinama pročita nešto istinito, zasigurno je čitao između redaka.'

Javio se iz Liliputa hrvatski kolumnistički Liliputanac Jurica Pavičić, inače specijalist za pronalaženje kretena u hrvatskoj književnosti. U subotnjoj kolumni u Jutarnjem listu rasplakao se nad činjenicom da bi Srbi u Hrvatskoj za deset godina mogli postati multikulturalni ukras i folklorna činjenica. Nadam se da je tu glupost pročitao i Drago Vujica iz Mirkovaca. Siguran sam da će odmah uzeti nazad onih 11 obitelji koje će i dalje živjeti u Srbiji, ali glasovati u Hrvatskoj tako da Hrvatska ima dvojezične nazive, a srpske vlasti mogu idalje po svijetu zapomagati kako se Srbi ne mogu vratiti u svoje kuće u Hrvatskoj. Ako se ta katastrofična prognoza ostvari vidjet ćemo možda za deset godina Miljenka Jergovića kako vodi po Zagrebu nekog Srbina kao svoj osobni ukras. Ako ga posjedne u auto i sveže sigurnosnim pojasom, Jurica Pavičić bi ga mogao optužiti da vozi po Zagrebu vezane Srbe.

Kaže dalje Jurica: 'Činjenica je da dvije zajednice rat devedesetih interpretiraju različito. Kad su posrijedi devedesete Srbi i Hrvati naprosto uzgajaju različite memorije. S tome treba živjeti i navikavati se na to, uvažavajući tuđe pamćenje, da bi drugi uvažio tvoje.' Jurica dakle apelira da Hrvati uvažavaju srpsku interpretaciju prolog rata. Znači li to da trebamo imati razumijevanja za Memorandum SANU, da smatraju Vukovar i Dubrovnik srpskim gradovima, da se Srbija treba prostirati na liniji Virovitica-Zadar-Karlobag, da je okupacija i protjerivanje Hrvata s 1/3 hrvatskih teritorija zapravo samo čišćenje srpskih teritorija. Trebamo li uvažavati i srpski stav da je Oluja bilo zločinački pothvat protjerivanja srpskog stanovništva s njihovih vjekovnih ognjišta. U to naročito vjeruju uz Pavičića, Zoran Pusić, Davor Krile, Lovrićka, Vesna Teršelić i slični. Ma gdje je Pavičiću samo bila takva doza tolerancije u odnosu prema ustašama ili ne-daj-Bože nacistima nakon drugog svjetskog rata! Valjda su se i saveznici tako ponašali prema pobijeđenima nakon II svjetskog rata, s punim uvažavanjem koncentracionih logora, ubijanja, razaranja od strane nacista itd. Zamislite da su Rusi imali genijalca kao što je naš Jurica koji bi recimo objavio u Pravdi da Rusi moraju uvažavati nacističko pamćenje, pa će Njemci onda uvažavati i rusko. Međutim, Rusi nemaju takve prozne gigante koji svoje knjževnike proglašavaju kretenima jer ne misle kao oni. Unatoč svega mislim da Juricu Pavičića ne treba ni mrziti ni voliti. Njega samo treba liječiti. Navodno je Pavičić jednom na carini prijavio kako nema što prijaviti osim svoje genijalnosti.

Kaže Večernji da Kerum lovi birače spomenikom dr. Franje Tuđmana. Fatalna greška! Danas bi u Splitu, bar po medijima, imao više uspjeha kad bi podigao spomenik don Ivanu Grubišiću za njegove izuzetne zasluge što ove godine nije u Splitu pao takav visoki snijeg kao što je to bilo lani.

I na kraju nešto o jednoj hvale vrijednoj ideji mog 'najdražeg ministra'. Bez obzira što sam sve do sada lošega napisao o ministru Fredu Matiću, ideja da se donese zakon kojim bi se odštetile sve žene koje su bile silovane tijekom Domovinskog rata stvarno je plemenita i hvale vrijedna. Ako ju uspije i realizirati onda je zaslužio još jedno odlikovanje. Da još jednom parafraziram Oscara Wildea: 'Stresna je situacija kad kod osobe, od koje to ne bih očekivao, pronađem neku vrlinu. Onda ljude treba pravodobno upozoriti na nju.'