(...)
U komunizmu je bila raširena zgodna uzrečica: “Ako navijaš za Hajduk,
zna se od kamo si, a ako navijaš za Dinamo, zna se tko si!” Danas je to
samo zgodna anegdota! Hrvatski nacionalni duh koji je 1990.g., izašao iz
boce davno je “noćnim preko Bihaća” preselio u Dalmaciju. Tu se brzo
obračunao s Jugoslavenima i preostalim orijunašima koji su sada u
Dalmaciji svedeni još samo na formu političkog ekscesa. Navijači
Hajduka, za razliku od navijača Dinama, obožavaju Hajduk, desnica već
godinama vlada u srednjoj i južnoj Dalmaciji, a prigodom donošenja
presude Gotovini i ostalima Dalmacija je gorila za razliku od mlakog Ili
ledenog Zagreba. Utakmica Hrvatska/Srbija koja će se odigrati u ožujku
2013.g., zbog sigurnosnih razloga preseljena je iz Splita u Zagreb.
Splićani za razliku od Zagrepčana puno teže opraštaju i zaboravljaju sva
zla koja su nam u doba Domovinskog rata nanijele komšije. Ako ništa
drugo, u Splitu i Dalmaciji desna se opcija smatra bar legitimnom
ustavnom kategorijom za razliku od Zagreba.
Tu je skoro javna sramota
priznati da si desničar, HDZ-ovac, HSP-ovac ili ne daj Bože Hercegovac!
Svi se oni tretiraju kao rigidni, ognjištari i antieuropejci. Biti danas
desničar u Zagrebu znači biti izložen stalnoj poruzi “naprednih”
građana. S druge strane u Zagrebu ljevica pokazuje spektakularnu
drskost. Podržana od 90% medija, plovi na krilima lažnog uspjeha, a
neuspjeh koji je evidentan, ne priznaje. Ponaša se kao da je DBP visok,
kao da nema nezaposlenosti, a s druge strane zadovoljni građani sve
masovnije kopaju po kantama za smeće. Ljevica i za to ima elegantan i
plitak izgovor: “Sve smo to naslijedili od HDZ-a!” Znaju oni dobro da im
građani Zagreba vjeruju. Moj prijatelj Luka Zaradić ima zanimljivu
teoriju. Kad bi, apstraktno govoreći, na predstojećim izborima, HDZ na
prva tri mjesta u Zagrebu stavio Mesića, Josipovića i Milanovića, i opet
ne bi pobijedio. Purgeri bi rekli: “Ne bu te nas j…”, a gledatelji
Žikine dinastije, kojih je Zagreb pun “k’o šipak koštica”, rekli bi
“para buši gde burgija neće!”. Tako bi SDP i opet pobijedio u Zagrebu.
Ukratko Zagreb je nacionalno razvodnjen kao da netko u dobro vino stalno
nadotače vodu. Posebna su priča zagrebački intelektualci. Već se
godinama nitko od njih ne usudi deklarirati kao desničar kao da će ih
tada Bajić odmah poslati u Remetinec. Oni su se sad svi okupili na
centru, pod suknjom Vesne Škare Ožbolt. Izuzetak je prof. dr. Neven
Sesardić koji je s knjigom “Iz desne perspektive” demaskirao građansku
desnicu. Ona je po Sesardiću potpuno izgurana iz javnog prostora i
pretvorena u potpuno irelevantan element. Javni su prostor potpuno
okupirali pripadnici lijeve falange, kao sljeme veliki hrvatski
književnici: A. Tomić, M. Jergović, J. Pavičić, N. Visković, P.
Matvejević i slični. O novinama, koje nas dnevno zasipaju svojim
kriptokomunističkim recidivizmom, da i ne govorim. Bivši glavni urednici
partijskog “Komunista” danas nas vode u EU, uče nas, priglupe
desničare, što je to demokracija, što pravne stečevine EU-a, preseravaju
se sa svojim otrcanim liberalizmom, a srce im zaigra kad 25. svibnja
pročitaju izvješće sa proslave u Kumrovcu.
(...)
Z. Hodak, dnevno.hr
Pročitajte i ostale
Hodakove kolumne na portalu
dnevno.hr
komentar:
Zagrepčanke i Zagrepčani, hoćete li opet pobijediti same sebe??? Neka se dijele Bernardić, Pusić, Kregar i njima slični. Desničari i vi koji se tako osjećate a drugačije izjašnjavate, ne srljajte opet kao guske u maglu.
Sjetite se one starozavjetne: "O, Israel, perditio tua ex te!". Zagrebe, propast tvoja iz tebe dolazi.
