Četrnaest stvari koje uspješni ljudi čine vikendom

Jacquelyn Smith, Forbes Staff

Spencer Rascoff is only 37. Yet, the Harvard grad and father of three has already accomplished so much.

He co-founded Hotwire.com and served as a VP for Expedia; he held the roles of CFO, vice president of marketing and COO atZillow; and in 2008, Rascoff was promoted to chief executive of the popular real estate information site.

Wondering how the Zillow CEO has achieved and maintained his success? His weekend routine has something to do with it.

“My weekends are an important time to unplug from the day-to-day and get a chance to think more deeply about my company and my industry,” Rascoff says. “Even when I’m technically not working, I’m always processing in the background and thinking about the company. Weekends are a great chance to reflect and be more introspective about bigger issues.”

He says he always spends weekends with his family. “Even if I’m on the road on a Friday and have to be back in that same city the following week, I always come home no matter what.”

Last year Rascoff’s New Year’s resolution was to refrain from checking e-mail during the day on Saturdays–but it didn’t stick. “I’m trying again this year and am having more luck,” he says. “I have three young children so weekends are usually an exhausting but fun smorgasbord of fort-building, bike-riding, soccer-playing, chess-tournament-competing, stroller-pushing, zoo-going, diaper-changing, book-reading and birthday-party-going. I never go into the office on weekends but I do check e-mail at night, and I use weekends as an opportunity to catch up on work-related reading.”

Laura Vanderkam, author of What the Most Successful People Do Before Breakfast (Portfolio, 2012) and What the Most Successful People Do on the Weekend (Portfolio, 2012), says successful people know that weekends are actually the secret weapon in professional success. “You need to hit Monday ready to go,” she says. “To do that, you need weekends that rejuvenate you, rather than exhaust or disappoint you. Cross-training makes you a better athlete, and likewise, exercise, volunteer work, spiritual activities, and hands-on parenting make you a better worker than if you just worked all the time.”

Executive coach Dale Kurow, M.S., says successful people usually spend their weekends participating in a “combination of family activities with their kids and spouse, errands, and creative activities to exercise the right side of their brain.”

Penelope Trunk, a career coach and author ofBrazen Careerist: The New Rules for Success, adds: “A highly successful person is very focused on what they want to be doing. The weekend and the week look very similar: They are focused on creating the life they want.”

So who are “successful people,” and what exactly are they doing on weekends?

Sometimes success is defined by an internal compass, says Marsha Egan, a board certified professional coach.

“A successful person is usually one who has achieved a measure of happiness and fulfillment in their work, family, and spiritual life (however that is defined for the individual),” Kurow adds. “Most successful people need to feel a sense of accomplishment and are self-motivated to tackle the next challenge.”

Roy Cohen, career coach and author of The Wall Street Professional’s Survival Guide, believessuccess is often defined in two ways: Achieving and exceeding financial milestones or achieving great satisfaction through one’s work. “From my perspective as a career coach, real meaningful success bridges the two–great prosperity combined with real joy and passion for your work.”

Here are 14 things successful people do (or should be doing) on weekends:

1. Make time for family and friends. This is especially important for those who don’t spend much time with their loved ones during the week.

2. Exercise. Everyone needs to do it, and if you can’t work out 4 to 5 days during the workweek, you need to be active on weekends to make up for some of that time, Vanderkam says. It’s the perfect opportunity to clear you mind and create fresh ideas.

“I know an owner of a PR firm who takes walks in the park with his dog to spark ideas about how to pitch a new client, or what angle to take with the press for a story,” Kurow says.

Cohen suggests spin classes and outdoor cycling in the warmer months. “Both are energizing and can be organized among people with shared interests. For example, it is not uncommon for hedge fund folks and Wall Street professionals to ride together on weekends. It is a great way to establish and cultivate relationships based on membership in this elite professional community.”

3. Pursue a passion. “There’s a creative director of a greeting card company who went back to school to pursue an MFA because of her love of art,” Kurow says. “Pursuing this passion turned into a love of poetry that she now writes on weekends.”

“Successful people make time for what is important or fun,” Egan adds. “They make space for activities that add to their life balance.”

4. Vacation. Getting away for the weekend provides a great respite from the grind of an intense week at work, Cohen says.

5.  Disconnect. The most successful people avoid e-mail for a period of time, Vanderkam says. “I’m not saying the whole weekend, but even just a walk without the phone can feel liberating. I advocate taking a ‘tech Sabbath.’ If you don’t have a specific religious obligation of no-work time, taking Saturday night to mid-day Sunday off is a nice, ecumenical time that works for many people.”

6. Volunteer. “I know a commercial real estate broker who volunteers to help with cook-off events whose proceeds are donated to the Food Bank,” Kurow says. “The volunteer work provides a balance to the heavy analytical work she does all week and fulfills her need to be creative — she designs the promotional material for the non-profit.”

Cohen says a lot of successful people participate in fundraising events. “This is a great way to network and to meet others with similar interests,” he says. “The visibility also helps in branding a successful person as philanthropic.”

7. Avoid chores. Every weekend has a few have-to-dos, but you want these to take the minimum amount of time possible, Vanderkam explains. Create a small window for chores and errands, and then banish them from your mind the rest of the time.

8. Plan. “Planning makes people more effective, and doing it before the week starts means you can hit Monday ready to go, and means you’ll give clear directions to the people who work for you, so they will be ready to go, too,” Vanderkam says.

Trunk agrees. She says successful people plan their month and year because “if you get stuck on short-term lists you don’t get anything big accomplished.”

9. Socialize. “Humans are social creatures, and studies of people’s experienced happiness through the day finds that socializing ranks right up there, not too far down below sex,” Vanderkam says.

Go out with friends and family, or get involved in the local community.

“It has been demonstrated that successful people find great satisfaction in giving back,” Cohen says. “Board membership, for example, also offers access to other successful folks.”

10. Gardening/crafts/games/sports/cooking/cultural activities.This is especially important for those cooped up in an office all week.

“For the pure joy, some folks find great satisfaction in creating beautiful gardens,” Cohen says.

Kurow knows an attorney who uses her weekends to garden and do mosaics and tile work to satisfy her creative side. “Filling her life this way enables her to be refreshed on Monday and ready to tackle the litigation and trial prep work. Artwork for her is fulfilling in a way that feeds her soul and her need to connect with her spiritual side.”

Bridge lessons and groups can also sharpen the mind and often create relationships among highly competitive smart professionals, Cohen says. “I once saw a printout of a bridge club’s membership list; its members were a who’s who of Wall Street.”

Theatre, opera and sporting events can also enrich one’s spirit, he adds.

11. Network. “Networking isn’t an event for a successful person, it’s a lifestyle,” Trunk says. Wherever they go and whatever they do, they manage to connect with new people.

12. Reflect. Egan says truly successful people make time on weekends to appreciate what they have and reflect on their happiness and accomplishments. As Rascoff said, “weekends are a great chance to reflect and be more introspective about bigger issues.”

13. Meditate. Classes and private instruction offer a bespoke approach to insight and peace of mind, Cohen says. “How better to equip yourself for success in this very tough world?”

14. Recharge. We live in a competitive world, Vanderkam says. “Peak performance requires managing downtime, too–with the goal of really recharging your batteries.” That’s how the most successful people get so much done.

Successful people know that time is too precious to be totally leisurely about leisure, Vanderkam concludes. “You’re not going to waste that time by failing to think about what you’d like to do with it, and thus losing the weekend to TV, puttering, inefficient e-mail checking, and chores. If you don’t have a busy workweek, your weekend doesn’t matter so much. But if you’re going from 8 a.m. to 8 p.m. every day, it certainly does.”

Najuspješniji vođe čine 15 stvari automatski, svaki dan

LEADERSHIP 

|

 

2/18/2013 @ 9:22AM |578,295 views

The Most Successful Leaders Do 15 Things Automatically, Every Day

Leadership is learned behavior that becomes unconscious and automatic over time.  For example, leaders can make several important decisions about an issue in the time it takes others to understand the question.   Many people wonder how leaders know how to make the best decisions, often under immense pressure.  The process of making these decisions comes from an accumulation of experiences and encounters with a multitude of difference circumstances, personality types and unforeseen failures.   More so, the decision making process is an acute understanding of being familiar with the cause and effect of behavioral and circumstantial patterns;  knowing the intelligence and interconnection points of the variables involved in these patterns allows a leader to confidently make decisions and project the probability of their desired outcomes.   The most successful leaders are instinctual decision makers.  Having done it so many times throughout their careers, they become immune to the pressure associated with decision making and extremely intuitive about the process of making the most strategic and best decisions. This is why most senior executives will tell you they depend strongly upon their “gut-feel” when making difficult decisions at a moment’s notice.

Beyond decision making, successful leadership across all areas becomes learned and instinctual over a period of time. Successful leaders have learned the mastery of anticipating business patterns, finding opportunities in pressure situations, serving the people they lead and overcoming hardships.   No wonder the best CEOs are paid so much money.   In 2011, salaries for the 200 top-paid CEOs rose 5 percent to a median $14.5 million per year, according to a study by compensation-data company Equilar for The New York Times.

If you are looking to advance your career into a leadership capacity and / or already assume leadership responsibilities – here are 15 things you must do automatically, every day, to be a successful leader in the workplace:

 1.  Make Others Feel Safe to Speak-Up

Many times leaders intimidate their colleagues with their title and power when they walk into a room.   Successful leaders deflect attention away from themselves and encourage others to voice their opinions.  They are experts at making others feel safe to speak-up and confidently share their perspectives and points of view.   They use theirexecutive presence to create an approachable environment.

2.  Make Decisions

Successful leaders are expert decision makers.    They either facilitate the dialogue to empower their colleagues to reach a strategic conclusion or they do it themselves.  They focus on “making things happen” at all times – decision making activities that sustain progress.   Successful leaders have mastered the art of politicking and thus don’t waste their time on issues that disrupt momentum.  They know how to make 30 decisions in 30 minutes.

3.  Communicate Expectations

Successful leaders are great communicators, and this is especially true when it comes to “performance expectations.”   In doing so, they remind their colleagues of the organization’s core values and mission statement – ensuring that their vision is properly translated and actionable objectives are properly executed.

I had a boss that managed the team by reminding us of the expectations that she had of the group.   She made it easy for the team to stay focused and on track.  The protocol she implemented – by clearly communicating expectations – increased performance and helped to identify those on the team that could not keep up with the standards she expected from us.

4.  Challenge People to Think

The most successful leaders understand their colleagues’ mindsets, capabilities and areas for improvement.  They use this knowledge/insight to challenge their teams to think and stretch them to reach for more.   These types of leaders excel in keeping their people on their toes, never allowing them to get comfortable and enabling them with the tools to grow.

If you are not thinking, you’re not learning new things.  If you’re not learning, you’re not growing – and over time becoming irrelevant in your work.

5.  Be Accountable to Others

Successful leaders allow their colleagues to manage them.  This doesn’t mean they are allowing others to control them – but rather becoming accountable to assure they are being proactive to their colleagues needs.

Beyond just mentoring and sponsoring selected employees, being accountable to others is a sign that your leader is focused more on your success than just their own.

6.  Lead by Example

Leading by example sounds easy, but few leaders are consistent with this one.   Successful leaders practice what they preach and are mindful of their actions. They know everyone is watching them and therefore are incredibly intuitive about detecting those who are observing their every move, waiting to detect a performance shortfall.

7.  Measure & Reward Performance

Great leaders always have a strong “pulse” on business performance and those people who are the performance champions. Not only do they review the numbers and measure performance ROI, they are active in acknowledging hard work and efforts (no matter the result).    Successful leaders never take consistent performers for granted and are mindful of rewarding them. 

8.  Provide Continuous Feedback

Employees want their leaders to know that they are paying attention to them and they appreciate any insights along the way.  Successful leaders always provide feedback and they welcome reciprocal feedback by creating trustworthy relationships with their colleagues..   They understand the power of perspective and have learned the importance of feedback early on in their career as it has served them to enable workplace advancement.

9.  Properly Allocate and Deploy Talent

Successful leaders know their talent pool and how to use it.  They are experts at activating the capabilities of their colleagues and knowing when to deploy their unique skill sets given the circumstances at hand. 

10.  Ask Questions, Seek Counsel

Successful leaders ask questions and seek counsel all the time.  From the outside, they appear to know-it-all – yet on the inside, they have a deep thirst for knowledge and constantly are on the look-out to learn new things because of their commitment to making themselves better through the wisdom of others.

11.  Problem Solve; Avoid Procrastination

Successful leaders tackle issues head-on and know how to discover the heart of the matter at hand.    They don’t procrastinate and thus become incredibly proficient at problem solving; they learn from and don’t avoid uncomfortable circumstances (they welcome them).

Getting ahead in life is about doing the things that most people don’t like doing.

12.  Positive Energy & Attitude

Successful leaders create a positive and inspiring workplace culture.  They know how to set the tone and bring an attitude that motivates their colleagues to take action.   As such, they are likeable, respected and strong willed.  They don’t allow failures to disrupt momentum.

13.  Be a Great Teacher

Many employees in the workplace will tell you that their leaders have stopped being teachers.   Successful leaders never stop teaching because they are so self-motivated to learn themselves.  They use teaching to keep their colleagues well-informed and knowledgeable through statistics, trends, and other newsworthy items.

Successful leaders take the time to mentor their colleagues and make the investment to sponsor those who have proven they are able and eager to advance.

14.  Invest in Relationships

Successful leaders don’t focus on protecting their domain – instead they expand it by investing in mutually beneficial relationships. Successful leaders associate themselves with “lifters and other leaders” – the types of people that can broaden their sphere of influence.  Not only for their own advancement, but that of others.

Leaders share the harvest of their success to help build momentum for those around them.

15.  Genuinely Enjoy Responsibilities

Successful leaders love being leaders – not for the sake of power but for the meaningful and purposeful impact they can create.   When you have reached a senior level of leadership – it’s about your ability to serve others and this can’t be accomplished unless you genuinely enjoy what you do.

In the end, successful leaders are able to sustain their success because these 15 things ultimately allow them to increase the value of their organization’s brand – while at the same time minimize the operating risk profile.   They serve as the enablers of talent, culture and results.

Pa vi sad nemojte tweet-ati

'Hrvati preferiraju Facebook, ali popularnost Twittera raste'

MARKETING&MEDIJI15.2.2013. 15:49Tomislav Hrastovčak

1. 145
2. 12
3. 0

Direktor Drapa Davor Runje u razgovoru za Poslovni.hr govori više o korištenju Twittera i društvenih mrežea u Hrvatskoj.

Davor Runje (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Agencija Drap objavila je ovog tjedna novo istraživanje o korištenju Twittera u Hrvatskoj koje je pokazalo kako se na toj društvenoj mreži nalazi 51.986 domaćih korisnika. Podsjetimo, u prethodnom istraživanju Drapa provedenom prije više od godine dana, u Hrvatskoj je bilo oko 19.000 tviteraša, pri čemu je očito kako se u međuvremenu dogodio snažan rast. Novo istraživanje agencije među ostalim je pokazalo kako je mjesečno aktivno 14.743 hrvatskih korisnika Twittera. Također, na ovoj društvenoj mreži postoji 12.997 domaćih poslovnih profila, od kojih je 4.300 aktivno.

Direktor Drapa Davor Runje u razgovoru za Poslovni.hr govori više o korištenju Twittera i društvenih mreža u Hrvatskoj te o tome kako se provodilo samo istraživanje. Runje nam je poslao i zanimljivu infografiku koju možete pogledati na kraju teksta.

Premda je broj hrvatskih tviteraša osjetno porastao u odnosu na prijašnje Drapovo istraživanje, još uvijek ih je jako malo u odnosu na broj domaćih korisnika Facebooka. Kako to tumačite? 

Društvene mreže su jedan od primjera gdje tržišni lider osvaja (gotovo) cijelo tržište. Facebook je prva društvena mreža u Hrvatskoj koja je još prije pet godina prešla brojku od 100.000 aktivnih korisnika te je u sljedeće tri godine njihov broj narastao na 1.000.000. Nakon toga se rast znatno usporio, ali osnovni razlog za to jest da je danas već svaki drugi online korisnik u Hrvatskoj na Facebooku. Te brojke su usporedive ili čak i veće u odnosu na razvijenije države zapadne Europe. Velikoj većini korisnika aktivno komuniciranje na više od jedne društvene mreže zahtijeva previše vremena te je značajniji rast korištenja Twittera uvjetovan masovnijom migracijom korisnika s Facebooka.

Twitter je primarni kanal za dvosmjernu komunikaciju medija u SAD-u i to je odigralo važnu, ako ne i ključnu ulogu u masovnom prihvaćanju platforme. U Hrvatskoj mediji komuniciraju sa svojim čitateljima/slušateljima/gledateljima najčešće putem Facebooka. Ako i kada se ovaj trend prebaci s Facebooka na Twitter, tada možemo očekivati da će ih pratiti i njihova publika.

Razlog je vjerojatno i kulturološki – Hrvati preferiraju vizualnu platformu kao što je Facebook u odnosu na čisto tekstualnu, iznimno sažetu formu Twittera. Postoji samo jedna zemlja na svijetu u kojoj je Twitter popularniji od Facebooka, a to je Japan. Zapravo to i nije tako iznenađujuće za naciju u kojoj se masovno piše haiku poezija, ali isto tako nam daje neki osjećaj za kulturološki kontekst potreban da bi se prihvatio ovakav oblik komunikacije. Popularnost Twittera snažno raste u Hrvatskoj, ali zapravo se radi o globalnom trendu. Twitter je u 2012. imao globalni rast od 40%, što je više nego što su imali glavni konkurenti Facebook i Google+.

Je li broj aktivnih tviteraša u Hrvatskoj premali ili smatrate drugačije? Zašto? 

Broj aktivnih tviteraša je u skladu s ukupnim brojem otvorenih profila. Mislim da je osnovni problem masovnijeg korištenja Twittera u Hrvatskoj u nedostatku zanimljivih sadržaja. Kad kažem zanimljivih, mislim prije svega na tinejdžerske zvijezde, popularne pjevače i glumce, poznate sportaše i slično. Osim prilično aktivne, ali relativno male jezgre zagriženih tviteraša, ostatak tviteraša uglavnom prati Justina Biebera, One Direction ili Kim Kardashian.

Prema Vašem mišljenju, jesu li tvrtke u Hrvatskoj prepoznale potencijal Twittera za komunikaciju s korisnicima i širenje svjesnosti brenda? 

Trenutno je aktivno više od 4.000 poslovnih profila na Twitteru, što je izuzetno puno s obzirom na svega 10.000 aktivnih privatnih profila na Twitteru. Ovdje se prije svega radi o ulaganju u budućnost kad će broj korisnika biti veći, a do tada će Facebook i dalje biti prvi izbor za sve one koje računaju na kratkoročnu korist.

Možete li nam opisati na koji način se provodilo Drapovo istraživanje? Kakvu metodologiju ste koristili?

Prvi korak nam je bio skupljanje svih korisnika Twittera u Hrvatskoj u bazu. Problem kod ovakvog pristupa je što veliki broj korisnika nije postavio svoju lokaciju: svaki automatski algoritam istražujući veze u društvenom grafu praćenja relativno brzo pronađe sve one koji su deklarirali hrvatsku lokaciju, ali to je na žalost manjina. Naš algoritam također automatski nalazi sve takve korisnike, ali dodatno, na osnovu veza u društvenom grafu već pronađenih te automatske leksičke analize tvitova potencijalnih kandidata koji nemaju postavljenu lokaciju, u svakom koraku nalazi i jednog korisnika za kojeg smatra da je najveća vjerojatnost da je iz Hrvatske. Takvog kandidata tada operater ručno potvrđuje ili odbacuje i s tim novim znanjem algoritam nalazi novog najizglednijeg kandidata. Ovaj postupak se ponavlja dok ne nestane izglednih kandidata, tj. dok se ne mapiraju svi korisnici iz Hrvatske.

Razlog zbog kojeg ovakva metodologija funkcionira u praksi je u visokoj strukturiranosti društvenih grafova zbog kojeg algoritam vrlo brzo nauči prepoznavati hrvatske profile i posao operatera se uglavnom svodi na potvrđivanje potencijalnih kandidata. Nakon što smo skupili sve profile, sljedeći korak je bio skupljanje svih javno dostupnih podataka o njima s Twittera i statistička analiza podataka. Ovaj korak je bio puno lakši, jednom kad imate dobru bazu podataka lako je iz nje izvući zanimljive podatke i statistike.

Hoće li  istraživanje na neki način postati 'tradicionalno'?

Drap kontinuirano provodi slična istraživanja tržišta koja nam daju jedinstveni uvid u ponašanje online korisnika i komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju. Rezultati često znaju biti kontraintuitivni te ponekad čak i u kontradikciji s objavljenim internacionalnim istraživanjima ili široko raširenim vjerovanjima. Neke važnije rezultate ćemo nastavljati objavljivati na prigodnim konferencijama kao što je bila ova.

Možete li na temelju sadašnjih rezultata iznijeti neke projekcije za npr. iduću godinu? 

Twitter će nastaviti svoj rast u 2013. godini, prije svega zbog učenika osnovnih i srednjih škola koji će na njima pratiti svoje omiljene bendove. Masovniji prelazak na platformu možemo očekivati jedino ako iz nekog iznenadnog razloga padne popularnost Facebooku ili ako dođe do značajnije migracije komunikacije domaćih medija i/ili zvijezda s Facebooka na Twitter.

>>> VIDEO: Saznajte koliko korisnika Twittera ima u Hrvatskoj!

Hommage za profesora Ratzingera

U ljeto godine 1977. sam imao prigodu sudjelovati na duhovnim vježbama u jednom malom njemačkom gradiću. Bio sam srednjoškolac željan znanja izvan tadašnjeg sustava komunističkih vrijednosti i zahvatila me sreća da nam je gost u samostanu Misionara predragocjene Krvi bio tadašnji professor dr. Ratzinger. Mislim da je već bio kardinal. Držao je predavanje o važnosti racionalnoga i vjeri kao osnovnoj odrednici misaonog bića. Nakon predavanja je slijedila otvorena rasprava u šetnji samostanskim vrtom. Spustio se na razinu našeg srednjoškolskog umišljaja o vlastitoj neograničenosti i dopustio da se okušamo s jednim od najvećih našega vremena. Nisam ni znao tko je taj professor kojega su u uvodnom govoru toliko nahvalili da mu je bilo neugodno.
U sjećanju mi je ostao njegov blagi, ali uporni stil prenošenja valstitih misli i nevjerojatna sposobnost slušanja te prihvaćanja argumentacije. Isto tako se sjećam da je popio samo malu čašu piva radi društva, ali je uživao u jednostavnoj bavarskoj užini od repice i slanine. 
Nakon toga sam uvijek pratio što on radi, imao sam prigodu slušati njegove rasprave i čitati mnoge retke ispunjene vjerom, nadom, razumom i razumjevanjem. Profesor Ratzinger je za mene ostao uvijek professor i jedan od najjačih stupova Katoličke Crkve. 
Ovih dana je taj veliki professor povukao neočekivani potez i odrekao se papinske titule, papinske časti i papinske vlasti. Prvi put nakon nekoliko stotina godina je upravo on, professor i intelektualac, napravio ono što je nagoviještao, ono što je uvijek smatrao odgovornošću. Zašto? 
Imao je tu sreću, ili nesreću ,da je u njegovom pontifikatu morao prebroditi nekoliko velikih “poteškoća”. 
Prva je nasljedstvo Ivana Pavla II, Pape koji je obilježio drugu polovicu 20. stoljeća i postavio letvicu jako visoko. Druga prepreka je bila da je Ratzinger Nijemac, sunarodnjak velikih filozofa, ali i reformatora, buntovnika i na kraju krajeva da dolazi iz zemlje koja i dan danas mističnom preciznošću naglašava i okajava svoju ulogu u najvećim zločinima i sustavnom progonu Židova. 
Treća prepreka, po meni ona najveća, je bila činjenica da je professor morao postati sv. Otac Papa. Uloga koja njemu nije bila ni na kraj pameti, uloga koja zahtijeva daleko više od svih njegovih dotadašnjih uloga. Ako tomu pridodamo općesvjetsku krizu morala, obitelji, ekonomije i beznađe, te sve to začinimo unutarcrkvenim skandalima oko zataškavanja pedofilije onda imamo pravu vrelu juhu u koju je Ratzinger morao uskočiti. Ime koje je odabrao, Benedikt, je simbolički pokazalo njegov pristup vjeri, Crkvi i papinstvu: on je živio papinstvo kao veliki radnik i vjernik. 
Sad kad je na odlasku mnogi će ga procjenjivati i ocjenjivati. U Hrvatskoj se, po običaju, javljaju teorije zavjera i masonitisa. Svi znaju bolje od njega zašto je odlučio otići i zaboravljaju nekoliko važnih činjenica. 
Protivnici nisu morali prisiljavati Benedikta XVI na ovaj neobičan korak odreknuća. Čemu za provedbu tako važnog plana uklanjanja Pape odabrati toliko upadljiv i do sada skoro neviđen korak. Protivnici Crkve, koji bi ovako postupili, bili bi uistinu neizmjerno glupi i nepraktični. Puno jednostavnije bi bilo da su ga otrovali.
Benedikt XVI je bio i ostao veliki promišljatelj Crkve i vjere. Usuđujem se reći da je on bio glavni motor i nositelj svojeg prethodnika. On je bio taj koji je i pontifikatu Ivana Pavla II davao ono teološko i duhovno uporište kao neophodnu potporu, pogotovu u teškim trenutcima bolesti. 
Benedikt XVI je bio i ostao veliki teolog, dakle ovaj njegov potez je promišljen kao postupak teološke prirode. On je svojim činom pokazao da je Crkva sposobna prilagoditi se zahtjevima vremena. Ratzinger je svjestan promjene životnih okolnosti, duži život i sve više opasnosti da i papa postane zaboravan, da oboli od bolesti koje ga čine lopticom u rukama onih kojima Crkva nije na prvom mjestu. Njegovo odreknuće će u budućnosti biti letvica koja je mjerilo nasljednicima. Za neodreknuće ne će biti više isprike koja proizlazi iz nevjerojatne zaboravnosti, pa neki misle da je Crkva samo ono što je nastalo u srednjem vijeku.
Benedikt XVI je svojim djelima pokazao da je Crkva odlučna u razrješavanju problema, kao što su skandali skrivani i prekrivani. On je odlučno, jasno i neumoljivo pokazao da je Crkva zajednica vjere i mistično tijelo Kristovo kojemu zlo može nanijeti štetu. On je taj koji je rekao da i religije oboljevaju kada u svoje ruke uzmu Božju zadaću. On je taj koji je pokazao da ljudskost Crkve nije njezina jedina komponenta i svojim je potezima oživotvorio svoje teološko učenje o jedinstvu vjere i razuma, o jedinstvu nade i ljubavi. 
Upravo svojim potezima raščišćavanja Ratzinger je na njemački način pokazao da ima izrazite kompetencije leadera, leadership. Jer tko je do sada imao toliko hrabrosti i upornosti, vizije i vjere, da raščisti neke stvari i pokrene toliko značajnih postupaka u osnaživanju Crkve? Tko je do sada kao on briljantno postavljao zajedničko na prvo mjesto bez odricanja od osnovnih postulata vlastite crkvene zajednice? Na kraju krajeva zar nije upravo Benedikt XVI kao Nijemac bio iritantan za Židove, a upravo on će postati jedan od onih papa koji su sa Židovima imali najjače veze utemeljene na vjeri? Zar nije upravo on na teološkoj razini podcrtavao zajedničke korjene u židovskoj vjeri? Ovakvi potezi su za nevjernike nebitni, nevidljivi, ali oni za Crkvu imaju daleko više utjecaja od populističkih poteza jer oni polaze od činjenice da Crkva živi u razmišlja u stoljećima i tisućljećima. U ovom kontekstu je njegov navodni konzervativizam samo dimna magla onih čiji je mozak umotan u kondome ovosvjetskoga.
Benedikt XVI je bio jedan od najvećih Papa katoličke Crkve, a professor Ratzinger jedan od najjačih intelektualaca i vjernika.
Mnogi njegovi neprijatelji mu ne mogu oprostiti činjenicu da je briljantan um a tako veliki vjernik. On je uzrdmao mnoge klišeje o Crkvi i pokazao da je Crkva živa, da Bog za svako vrijeme ima pravi odgovor. Profesor koji je o svojoj vjeri raspravljao otvoreno i jasno je pokazao da se kršćani, a pogotovu katolici, ne smiju skrivati u tamnim ćoškovima, nego da moraju biti svjetlo na gori koje osvjetljava put. 
Benedikt XVI je bio pravi odgovor u pravo vrijeme, a professor Ratzinger je na najbolji mogući način u Crkvu ugradio svoje teološko poimanje Crkve i odreknućem pokazao da je Crkva živa. 
Benedikt XVI je postao dio velike povijesti, a ja se veselim novim knjigama velikog teologa, profesora dr. Ratzingera.

Vinko Vukadin

Seminar: Kako dobiti sredstva iz Poduzetničkog impulsa

Seminar: Kako dobiti sredstva iz Poduzetničkog impulsa 2013. (15. ili 16.02.2013.)

IspišiPošalji prijateljuKomentirajPodijeliPodijeli na FacebookuPodijeli na Twitteru

Zagreb, 24. siječnja 2013. - Energo Media Servis (edukacijski centar) 15.02.2013. održati će seminar pod nazivom 'Kako dobiti sredstva iz Poduzetničkog impulsa 2013.'

Kroz seminar će biti obrađene sve linije financiranja projekata putem Poduzetničkog impulsa 2013. Ciljani sudionici seminara su predstavnici privatnog sektora (poduzetnici i obrtnici) te udruge i druge poslovne institucije.

Seminar će se održati u Grand Centru, ul. Petra Hektorovića 2/V u Zagrebu, 15.02.2013. od 09:00-16:00 sati. Redovna cijena za polaznike seminara je 1.500,00 kuna + PDV, a za ranije prijave do 13.02.2013. iznosi 1.250,00 kuna + PDV. Redovna cijena za članove Saveza za energetiku Zagreba iznosi 750,00 kuna + PDV bez obzira na datum prijave.

Ukoliko Vam ne odgovara termin u petak, 15.02., na seminaru možete pod jednakim uvjetima sudjelovati i u subotu, 16.02.. U tom Vas slučaju samo molimo da u obrascu za prijavu obvezano navedete datum sudjelovanja.

Svoju prijavu možete izvršiti slanjem osobnih podataka ili podataka o pravnoj osobi nainfo@croenergo.eu ili ispunjavanjem obrasca u vezanim dokumentima. Za prijave 3 i više osoba iz iste pravne osobe odobrava se popust od 10% na ukupnu cijenu seminara. Za polaznike seminara osigurani su ručak u People's-u i materijali sa seminara. Na kraju seminara polaznicima će biti uručeno Uvjerenje o uspješno završenom seminaru. Računala nisu potrebna za učinkovito praćenje seminara.

Energo Media Servis (konzultantski centar) pruža i uslugu izrade cjelokupne natječajne dokumentcije za prijavu na Poduzetnički impuls 2013.

__________
*** Na seminaru 'Kako iskoristiti sredstva iz Poduzetničkog impulsa 2013' biti će obrađeni uvjeti te načini prijave poduzetnika i obrtnika s posebnim naglaskom na specifične uvjete koji se moraju ispuniti te pružanje savjeta o postupku prikupljanja popratne dokumentacije, ispunjavanju obrazaca, a na kraju seminara biti će obrađeni i izvori sufinanciranja za onaj dio sredstava koji Ministarstvo poduzetništva i obrta neće sufinancirati.

Kada govorimo o programima, biti će obrađeni: Razvoj malog i srednjeg poduzetništva i obrta (mikro poduzetništvo i obrt; poduzetništvo kreativnih industrija); Mladi u poduzetništvu i poduzetnici početnici (mladi i početnici u poduzetništvu); Poticanje konkurentnosti zadruga (zadružno poduzetništvo); Jačanje poslovne konkurentnosti poduzetnika i obrtnika (jačanje poslovne konkurentnosti klastera); Jačanje poslovne konkurentnosti poduzetnika i obrtnika (jačanje poslovne konkurentnosti poduzetnika i obrtnika; poduzetništvo u turizmu "1000 bazena za hrvatski turizam"; poticanje inovativnog poduzetništva); Razvoj poduzetničke infrastrukture i poslovnog okruženja (poduzetničke zone; tehnološki parkovi i poduzetnički inkubatori; razvojne agencije i poduzetnički centri); Obrazovanje za poduzetništvo i obrte i očuvanje tradicijskih i umjetničkih obrta (obrazovanje za poduzetništvo; obrazovanje za obrte; očuvanje tradicijskih i umjetničkih obrta) te programi Financiranje malog i srednjeg poduzetništva i obrta; EU programi i projekti i Institucionalna podrška malom i srednjem poduzetništvu.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

Neokomunističke strukture još uvijek imaju opasnu moć i dominaciju

VICE VUKOJEVIĆ:

A da je posljednje izvješće Komisije iz rujna 1999. godine kojim slučajem bilo prihvaćeno - u kojemu je Josip Broz Tito bio proglašen ratnim zločincem a zatražena je i lustracija u Republici Hrvatskoj - da je za to bilo društvene i političke mudrosti i odvažnosti, mnoge bi se stvari u ovoj našoj zemlji odvijale daleko drukčije, znatno jasnije i plodonosnije, i to na svim područjima – od objektivnijeg tumačenja povijesnih činjenica do svakodnevnice u kojoj neokomunističke, zastarjele i neuspješne strukture još uvijek imaju nezasluženu i opasnu moć i dominaciju.

BISKUP BOGOVIĆ PREUZEO NA SEBE VELIKU OBVEZU

U Zagrebu su prije nekoliko dana, 7. veljače, predstavnici udruga Počasni bleiburški vod iz Klagenfurta i Hrvatski križni put iz Zagreba, Gordana Turić, Vice Vukojević, Bruna Esih i Bože Vukušić predali predsjedniku Komisije za hrvatski martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, biskupu Mili Bogoviću, materijale nekadašnje državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Točnije, predani su DVD (s uputama) na kojem je pohranjena cjelokupna radna baza podataka o ratnim i poratnim žrtava Drugog svjetskog rata nastala tijekom rada Komisije od početka 1992. do kraja 1999. godine te glavno završno izvješće i tri sekundarna završna izvješća Komisije - u digitalnom obliku - o njenom radu od osnivanja početkom 1992. do rujna 1999. godine.

U bazi se nalazi nešto više od 260.000 imena, a podatke je moguće pretraživati prema svim uključenim kriterijima - prema imenu, prezimenu i nadimku žrtve, imenu oca i imenu majke, danu, mjesecu i godini rođenja, mjestu, općini i državi rođenja, nacionalnosti, bračnom statusu, spolu, danu, mjesecu i godini smrti, pripadnosti oružanim jedinicama, počiniteljima, uzroku smrti, vjeri, zanimanju, broju djece, jesu li pronađeni ostaci ili ne, izvoru podataka itd. Međutim, naglašeno je, s obzirom da je posrijedi nedovršena radna baza, da je podatke nužno uskladiti te ih provjeriti i nadopuniti, koristeći u prvom redu matice rođenih/krštenih i umrlih po župama te knjige rođenih i umrlih u matičnim uredima.

Prilikom primopredaje uz biskupa Milu Bogovića bili su nazočni članovi Komisije za hrvatski martirologij, ugledni hrvatski povjesničari i istraživači Jure Krišto, Mato Rupić, Mario Jareb, Stjepan Razum te Ante Beljo.

Potaknuvši osnivanje Komisije za hrvatski martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i došavši na njeno čelo, gospićko-senjski biskup Mile Bogović - nakon izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini - preuzeo je na sebe još jednu veliku zadaću i obvezu. Cilj ove Komisije je, među ostalim, popisati sve hrvatske ratne i poratne žrtve Drugog svjetskog rata.

Biskup Mile Bogović u međuvremenu je osobno posjetio Hrvatski državni arhiv i izvršio uvid u građu bivše državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava koja je tamo pohranjena, a još cjelovitiji uvid u rad i rezultate Komisije mogao je steći nakon izlaganja Gordane Turić, Bože Vukušića i moga osobnoga prilikom spomenute primopredaje.

Istoga dana uvečer predstavljena je u Domu hrvatske vojske, Staničićeva 4 u Zagrebu, izuzetno vrijedna knjiga Ivana Kozlice „Krvava Cetina“, u kojoj su opisani ratni i poratni zločini u Cetinskoj krajini i poimenično navedene sve ratne i poratne žrtve iz tog kraja. Knjigu su predstavili upravo biskup Mile Bogović te prof. dr. Zvonimir Šeparović i poznati hrvatski povjesničari Anđelko Mijatović i Vladimir Geiger. Tijekom svoga izlaganja biskup Bogović smatrao je potrebnim istaknuti zasluge bivše državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava na istraživanju te problematike te njene rezultate koji su omogućili da se, i nakon što je ukinuta, ta istraživanja nastave, pa će biti vrlo korisni i u radu Komisije za hrvatski martirologij. Nazočni su, njih preko pet stotina, predvođeni prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, gromkim pljeskom pozdravili ovo javno odavanje priznanja bivšoj državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, njenim dužnosnicima i službenicima koji su često, u ne tako davnoj prošlosti, doživljavali omalovažavanja i neosnovane klevete.

Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava

Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj u svibnju 1990. donijeli su sa sobom dašak slobode i demokracije. Mnoge zabranjene teme iz razdoblja komunističke Jugoslavije postale su predmet javne rasprave. Jedna od najznačajnijih među njima svakako je bila tema ratnih i poratnih žrtava drugog svjetskog rata. Jugoslavenski režim, s jedne strane, desetljećima je manipulirao brojem tih žrtava u političke svrhe. S druge strane, postojale su žrtve o kojima se nije smjelo govoriti, niti o okolnostima njihova stradanja, niti o mjestu počivanja njihovih zemaljskih ostataka. Malo je obitelji bilo u Hrvatskoj koje nisu bile pogođene tim problemom.

Potreba provedbe sustavnih istraživanja i utvrđivanju objektivnog i stvarnog broja žrtava rata i poraća koji neće podlijegati političkim, ideološkim ili nacionalnim okvirima pojedinaca, pojavila se kao jedan od prioriteta već sa samim naznakama državne samosvojnosti 1990. godine a dobila je načelni poticaj i potvrdu najširih slojeva hrvatskoga društva.

U svom govoru još na I. Općem saboru HDZ-a u dvorani Lisinski, 25. veljače 1990., osobno sam među ostalim naglasio: ‘’Moramo napokon javno progovoriti i o pokolju Hrvata kod Bleiburga, a i prije. (...) Ogriješili bismo se kada ne bismo upozorili na tragične sudbine hrvatskih političkih emigranata pobijenih i pokopanih širom svijeta. Simbolom je svih tih sudbina usud Ante Bruna Bušića.(...) Sav ovaj govor o mrtvima izrečen je ne kao poziv za odmazdu, nego kao poziv na uspostavu hrvatske slobode i obranu nepovredivosti svakog ljudskog života’’.

Gospođa Gordana Turić, na predizbornom skupu HDZ-a, na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1990., istaknula je za ovu temu najvažnije: ‘’Povijest otvara kovčeg mračnih tajni koje su držale u okovima zatočeno hrvatsko biće, pa danas ide u susret slobodi najavljenoj s horizonata svjetske savjesti.(...) Nek se zna da su Hrvati davali krv za ljubav. Nek se zna da su ovdje zabranjeni grobovi. Nek se zna da će se sve znati! (...) Zna se da ćemo obnoviti spomenike i upoznati grobove! Zna se da ćemo sve tajne prenijeti djeci, da saznaju što je to mrak!’’

Snažan val demokracije i otvorena mogućnost javnoga govora o malformacijama povijesnih događaja, njenih tumačenja i rezultata, nametnule su logičan slijed događaja. Potreba za osnivanjem središnjeg državnog tijela koje bi se napokon na objektivan i ideološki neopterećen način suočilo s problematikom istraživanja žrtava rata, dobila je i snažnu potporu u različitim političkim i građanskim inicijativama. Uslijedilo je donošenje odgovarajućeg zakona.

Zakon o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II svjetskog rata prihvaćen je u Hrvatskom  Saboru 8. listopada 1991., a istoga je dana proglašen u Narodnim novinama br. 53/A/91. Važno je napomenuti da se to dogodilo na izvanrednoj sjednica Hrvatskog Sabora koja se nije održala u njegovim prostorijama na Markovom trgu, nego u podrumskim prostorijama INA-e u Šubićevoj ulici u Zagrebu, nakon granatiranja Banskih dvora i pokušaja ubojstva predsjednika države dr. Franje Tuđmana. Na istoj sjednici Hrvatskog Sabora, pod prvom točkom dnevnog reda, donesena je odluka o „razdruživanju“ RH od ostalih republika SFRJ. To govori o važnosti koju je tadašnji državni vrh, pa i ukupna hrvatska politika, davala problematici koju je regulirao Zakon o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava, odnosno nacionalnoj i državnoj potrebi da se ona na zakonski i pravedan način uredi kako bi se stvorili nužni preduvjeti za svehrvatsko pomirenje i opći otpor veliko srpskoj agresiji. 

Točno mjesec dana kasnije, 8. studenoga 1991. na temelju tog Zakona imenovani su predsjednik, tri potpredsjednika i članovi Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Tom odlukom predsjednikom je imenovan Vice Vukojević, a za potpredsjednike mr. Gordana Turić, Kazimir Sviben i mr. Ivan Matija te 65 članova Komisije iz redova Saborskih zastupnika i iz redova povjesničara, pravnika, liječnika i drugih znanstvenih, stručnih i javnih radnika, predstavnika svih važnijih društveno-političkih i građanskih opcija.

Sve do 'zamrzavanja' rada Komisije nakon promjene vlasti 2000. godine, Komisija je ostvarivala zavidne rezultate. Oni su prikazani u Izvješću o radu Komisije od osnutka 11. veljače 1992. do rujna 1999. godine. Komisija je obrađujući sve dostupne izvore evidentirala 153.700 ratnih i poratnih žrtava na području Republike Hrvatske. Također je poimenično utvrdila 99. 228 žrtava s područja Bosne i Hercegovine, te oko 8. 487 žrtava s područja drugih država. Dakle, Komisija je tijekom svog postojanja evidentirala sveukupno 261.415 žrtava drugog svjetskog rata i poraća. Naravno, potrebno je naglasiti da zbog naprasnog prekida rada Komisija nije mogla utvrditi konačan broj ratnih i poratnih žrtava te da dovršenje tog posla tek predstoji.

Najveći dio svoga rada Komisija je posvetila otkrivanju i utvrđivanju masovnih grobova i grobišta. Komisija je došla do podataka da na području Republike Hrvatske postoji oko sedam stotina lokacija s masovnim grobištima iz Drugog svjetskog rata i poraća. Za područje Bosne i Hercegovine Komisija je prikupila saznanja o postojanju oko 90 masovnih grobišta u kojima su likvidirani hrvatski vojnici i civili, kao i da se na području Republike Slovenije nalazi oko dvije stotine takvih masovnih grobišta.

Komisija je na velikom broju masovnih grobišta uspjela provesti i antropološka istraživanja, primjerice u slučajevima Maceljske gore, Velikog Trgovišća, Slatinskoga Drenovca, Gračišća kod Patina, Jazovke, Šume lug kod Bjelovara, jame Podi kod Trilja, i drugima.  Važno je napomenuti, da su postupak iskapanja, istražnih radnji, pohrane kostiju i upisnika grobišta rađeni potpuno u skladu s tadašnjim zakonskim odredbama (Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sanitarnoj inspekciji itd.), pod nadzorom policije, državnog odvjetništva i istražnih odjela mjerodavnih sudova, a sama iskapanja i tretman pronađenih kostiju prema pravilima i propisima iz djelokruga rada Odjela patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U tom dijelu ingerencije Komisije odnosile su se, a sukladno samom Zakonu o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava, samo na koordinaciju između policijsko-pravosudnih tijela i ostalih državnih institucija i javnih poduzeća u cilju osiguranja potrebnih organizacijskih, logističkih i financijskih preduvjeta za uspješan rad.

Također, Komisija je tijekom svog postojanja, u suradnji s lokalnim vlastima, udrugama građana i rodbinom žrtava podigla više spomenika i spomen-obilježja žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. U suradnji s udrugom Hrvatski domobran, na oko 100 mjesta stradalih hrvatskih vojnika i civila postavljena su spomen-obilježja u znaku križa.

           

Komisija je tijekom svih godina, uz udrugu Počasni bleiburški vod iz Austrije, bila organizator obilježavanja obljetnica Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta, a u tu svrhu od 1995. godine osnivan je Odbor za obilježavanje obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta. Članstvo u takvom Odboru podrazumijevalo je sve članove Komisije, brojne zastupnike u Hrvatskom Saboru iz redova većine parlamentarnih političkih stranaka, ministre državnih ministarstava, župane i druge predstavnike tijela državnih vlasti, predstavnike svećenstva, predstavnike društva političkih zatvorenika i drugih sličnih udruga, predstavnike javnih medija radi praćenja prigodnih manifestacija i predstavnike nekih većih poduzeća radi mogućeg sponzorstva. Predstavnici svećenstva predloženi su zbog pretpostavke da su povijesno i moralno vezani za patnje i stradanja svoga naroda.

Komisija je, nadalje, bila organizator brojnih znanstvenih skupova o Bleiburškoj tragediji kao i izvor spoznaja za mnogo publikacija koje su na temu Bleiburga u idućim godinama objavljene. Također, sva istraživanja koja su se i nakon ukidanja Komisije poduzimala, kako malobrojna antropološka tako i brojnija historiografska, odvijala su se upravo na temelju rada i spoznaja Komisije, iako se ta činjenica nerijetko prešućivala, pa i tako i nedavno prilikom iskapanja nekoliko grobnica od strane Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata poraća, a koji je također vrlo brzo, na specifičan način zaustavljen u radu 'utapanjem'  u rad Ministarstva branitelja RH.

Komisija je od svojeg je osnutka radila na uspostavljanju međudržavne suradnje s Njemačkom, Austrijom, Italijom te Slovenijom, u smislu postojanja zajedničkog interesa onih država koje su bile uključene u ratne događaje da se utvrdi povijesna istina te da se riješi pitanje ratnih grobova, neovisno o čijem se državnom teritoriju radilo. Vodstvo Njemačkog narodnog saveza za skrb o ratnim grobovima prigodom pojedinih antropoloških istraživanja u kojima su pronađeni posmrtni ostatci njemačkih vojnika izrazili su zadovoljstvo radom hrvatskih institucija te je već 9. 12. 1996. godine između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke potpisan Ugovor o njemačkim ratnim grobovima u RH. U isto vrijeme Komisija je uspostavila i dobre odnose i suradnju s austrijskom udrugom Crni križ (Schwartze Kreuz) koja je bila (i još uvijek jest) zadužena za brigu o austrijskim vojnim grobljima. Sve uvjete za suradnju Komisija je postigla i s predstavnicima Talijanske Republike i Republike Slovenije.

Neprijatelji Komisije

Uskraćivanje financijskih sredstava neophodnih za istraživanja i otkapanja masovnih grobišta, još na samim početcima rada Komisije, bio je tek jedan od udaraca koji će Komisiji jasno dati do znanja da je dirnula u još vrlo živo i aktivno ‘osinje gnijezdo’. Udarci Komisiji i upućivani su s raznih strana, od različitih ljudi i s različitim opravdanjem, no s istim motivom – prikrivanjem tragova zločina i zadržavanjem vlastitih pozicija po njemu osiguranih, te s krajnjim ciljem – skretanjem tek stvorene države s puta samosvojnosti i svakog budućeg samoodređenja.

             

Razumijevanje navedenog, odnosno razumijevanje problematike statusa žrtava u RH iznimno je bitno. Ono osigurava jasan i neprijeporan uvid u tijek određenih zbivanja, koji je radi vremenskog odmaka te uplitanja različitih političkih interesa (državnih, naddržavnih, međudržavnih, stranačkih, grupnih i pojedinačnih) često puta zamagljen, najčešće s jasnom manipulativnom namjerom. Međutim, dok su izazivanje problema i opstrukcija rada Komisije od pojedinaca i određenih političkih opcija bili logični i očekivani, najneugodniji udarci dolazili su neočekivano, od pojedinaca koji su se predstavljali kao hrvatski domoljubi i zagovaratelji otkrivanja potpune povijesne istine.

Tako je s pogledom na rad Komisije nemoguće ne osvrnuti se i na pojedince, sudionike vremena i događaja, a njih možemo svrstati u nekoliko kategorija. Jedni su oni koji su zaslužni -  začetnici i motivatori, te sudionici istraživanja od prvog dana do danas. Drugi su oni koji su prvima to osporavali, potaknuti različitim željama i motivima - smatrajući istraživanja žrtava rata i poraća nepotrebnim, ili (po sebe, svoje partnere i ideologiju) čak opasnim. Treći su se nametali povremeno, u skladu s političkim ozračjem i sitnim osobnim interesima ili, pak, koji su kasno shvatili ovu problematiku važnom, kako u nacionalnom tako i u međunarodnim okvirima, moguće tek potaknuti Rezolucijom Vijeća sigurnosti o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih sustava iz 2006. No, posljedice za ukupnu problematiku istraživanja ratnih i poratnih žrtava u Republici Hrvatskoj kao i njihovog komemoriranja još uvijek su prisutne a šteta na planu konačnog političkog sazrijevanja i konsolidacije - nesaglediva je.

Komisija, dakle, nije doživljavala samo napade izvan svojih redova. Zapravo, najpodmukliji su bili oni iz redova članova Komisije. Nakon sjednice predsjedništva Komisije 11. listopada 1999., kada je usvojeno najnovije izvješće Komisije, član Komisije Slavko Goldštajn napisao je 'izdvojeno mišljenje' te predložio Hrvatskom saboru da ne prihvati izvješće Komisije. Zanimljivo je napomenuti da je Goldštajnov zahtjev podržala i Đurđa Adlešić, tadašnja dopredsjednica Komisije, koja do tada nije iznijela nijednu pritužbu na rad Komisije, nego je štoviše u njemu sudjelovala. Ona je, u ime Kluba zastupnika Hrvatske socijalno liberalne stranke, 12. studenoga 1999. zatražila raspuštanje Komisije. U tom posljednjim Izvješću o radu Komisije, među ostalim bilo je predloženo Hrvatskom Saboru proglašenje Josipa Broza Tita ratnim zločincem i provođenje lustracije u Republici Hrvatskoj. Tadašnja saborska većina, HDZ-ova na žalost, odlučila je poslati Izvješće na „doradu“, ali do njega naravno nikada nije došlo - nova ''trećejanuarska'' garnitura neposredno nakon preuzimanja vlasti početkom siječnja 2000. godine 'zamrznula' je rad Komisije, a novoizabrano predsjedništvo Hrvatskog sabora zapečatilo je prostorije Komisije s pismohranom. Početkom veljače 2001. godine saborski zastupnik Socijal-demokratske partije (SDP) Nenad Stazić podnio je prijedlog Hrvatskom saboru za konačno ukidanje Komisije, a 22. svibnja 2002. zastupnici Hrvatskog Sabora predvođeni SDP-ovcima udovoljili su Stazićevom zahtjevu i izglasali ukidanje Komisije.

A da je posljednje izvješće Komisije iz rujna 1999. godine kojim slučajem bilo prihvaćeno - u kojemu je Josip Broz Tito bio proglašen ratnim zločincem a zatražena je i lustracija u Republici Hrvatskoj - da je za to bilo društvene i političke mudrosti i odvažnosti, mnoge bi se stvari u ovoj našoj zemlji odvijale daleko drukčije, znatno jasnije i plodonosnije, i to na svim područjima – od objektivnijeg tumačenja povijesnih činjenica do svakodnevnice u kojoj neokomunističke, zastarjele i neuspješne strukture još uvijek imaju nezasluženu i opasnu moć i dominaciju.