Washington Times komentira oslobađajuće presude

Foto: Davor Pongračić/Cropix

AMERIČKI list The Washington Times u jučerašnjem izdanju objavio je komentar oslobađajuće presude Haškog tribunala u procesu protiv hrvatskih generala Markača i Gotovine. Autor teksta je Kanađanin Jeffrey T. Kuhner.

"Do ljeta 1995. Milošević je bio na rubu ostvarivanja svog neofašističkog, imperijalističkog projekta. No, predvođena snagama generala Gotovine i poduprta Sjedinjenim Američkim Državama, hrvatska vlada pokrenula je munjevitu vojnu ofenzivu poznatu kao Operacija Oluja. Nitko – ni Europska unija, ni UN, ni NATO, nisu učinili više od generala Ante Gotovine da bi se završile divljačke borbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini", stoji u komentaru.

"Više od deset godina tvrdio sam da je Gotovina nevin čovjek koji je žrtva pravosudnog lova na vještice. Sada sam opravdan. Još važnije, on je opravdan. Optužbe kojima su ga obasuli bile su smiješne. Pa ipak, izdali su ga političari u Zagrebu, i lijevi i desni, u kukavnom pokušaju da umire Bruxelles i Washington. Gotovina je mučenik za hrvatsku stvar", piše Kuhner.

New York Times o oslobađajućim presudama Haradinaju, Gotovini i Markaču

Screenshot: New York Times

UGLEDNI američki časopis New York Times danas se u članku pod naslovom "UN-ov sud za ratne zločine oslobodio bivšeg vođu Kosova" osvrnuo na jučerašnju presudu Ramushu Haradinaju, ali i hrvatskim generalima Gotovini i Markaču.

NY Times piše kako je presuda bivšem kosovskom premijeru došla nakon dviju oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koji su "1995. godine vodili vojnu kampanju kako bi vratili hrvatska područja pod okupacijom Srba u kojoj je ubijeno nekoliko stotina srpskih civila i iz Hrvatske protjerano njih oko 150.000".

"Odbacivanje optužbi protiv generala Gotovine i Markača dovelo je u pitanje sposobnost suda da procesuira slučajeve. Sud je ranije najavio kako će tražiti preispitivanje oslobađajuće presude, o kojoj su dvojica sudaca koji se nisu složili s presudom napisali različita mišljenja. Jedan od njih presudu je nazvao grotesknom, tvrdeći da većina zaključaka sudskog vijeća proturječe bilo kakvom smislu za pravdu", piše NYT.

"Neizbježno, oslobađajuće presude su izazvale kritike i izvan Srbije da su presude politički motivirane zato što su vojske obiju država imale podršku Zapada. Oluja je planirana uz pomoć aktivnih i umirovljenih vojnih savjetnika, dok je Oslobodilačku vojsku Kosova pomogao NATO u borbi za nezavisnost", piše New York Times.

Nice: Zašto je Haradinaj uopće optužen?

Američki časopis prenosi i riječi bivšeg tužitelja u Haagu Geoffreyja Nicea, kojemu je bilo upitno zašto je Haradinaj uopće optužen. U nekoliko je navrata u pitanje dovedena količina dokaza protiv Haradinaja, ali ga je Carla del Ponte ipak odlučila optužiti.

"Haradinaj je prvi put oslobođen 2008. godine, kada su tužitelji tražili kaznu od 20 godina. No žalbeno vijeće naredilo je novo suđenje što je bio prvi takav slučaj na Haaškom sudu. Jučer je i konačno pušten na slobodu", piše NY Times.

Tvitajmo s Lukom Mišetićom

Luka Mišetić na Twitteru: Srbi, ne krivite suce, nego Carlu del Ponte

Mišetić je napisao kako je oslobađajućim presudama Haradinaju, Oriću, Gotovini, Čermaku, Markaču, Boškoskom i Haliloviću zauvijek narušen ugled Carle del Ponte i njene ostavštine na Haškom sudu.
Tweet Luke Mišetića

Luka Misetic @MiseticLaw

Del Ponte's legacy forever tarnished: Haradinaj, Oric, Gotovina, Cermak, Markac, Boskoski, Halilovic all indicted by CDP, all acquitted.

Svečano otvorenje izložbe Tradicijski nakit Hrvata u BiH

Share

U srijedu, 5. prosinca 2012. godine u 19 sati u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb
Izložba Tradicijski nakit Hrvata u Bosni i Hercegovini iz etnografske zbirke Samostana – duhovnog centra Karmel sv. Ilije, Buško jezero, Tomislavgrad se održava pod pokroviteljstvom Vlade RH - Ministarstva kulture RH i Vjekoslava Bevande, predsjedatelja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine te supokroviteljstvom Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

O Etnografskoj zbirci tradicijske odjeće i nakita Samostana – duhovnog centra Karmel sv. Ilije

Etnografska zbirka tradicijske odjeće i nakita Samostana – duhovnog centra Karmel sv. Ilije, na obala Buškog jezera, u okolici Tomislavgrada, svoj početak ima u Oštroj Luci i Boku, u okolici Orašja, gdje su nabavljene prve nošnje i nakit 1999. godine i gdje se o njima sve do listopada 2012. u svojoj obiteljskoj kući brinula majka Luca Šošić. Iako je zbirka nastala spontano, u međuvremenu je postala jedina nacionalna etnografska zbirka Hrvata u Bosni i Hercegovini u kojoj se prikupljaju i čuvaju nošnje iz svih krajeva gdje žive ili su živjeli Hrvati. Naime, sve druge etnografske zbirke u samostanima ili zavičajnim institucijama koje imaju hrvatski predznak su zavičajne, dok je zbirka u Karmelu sv. Ilije nacionalna i višenacionalna zbirka jer se u njoj prikupljaju i čuvaju nošnje i nakit Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini.
Danas ova zbirka ima sto i četrdeset kompletnih nošnji i više od petsto komada nakita. Najveći broj ukrasnih predmeta je zanatske izrade domaćih majstora kujundžija, uz nekoliko primjeraka koje su izrađivali kujundžije Albanci katolici. Nakit zanatske izrade potječe iz različitih povijesnih razdoblja i najveći dio izrađen je u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća. Zbirci Karmela sv. Ilije nošnje i nakit darivali su pojedinci ili institucije, ali najveći dio je otkupljen. Velik dio nošnji i nakita iz zapadne Bosne nabavljen je sredstvima pomoći Vlade Republike Hrvatske Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Nošnje i nakit u Bosni više su sačuvani nego u Hercegovini gdje je gotovo nemoguće naći stare primjerke odjeće i ukrasnih predmeta. Uz svaki odjevni i ukrasni predmet pokušava se saznati nešto o prijašnjem vlasniku ili putu koji je predmet prošao do zbirke. Kako se nakit želi prikazati ne samo kao predmet dekorativne vrijednosti, tekstovima uz pojedine fotografije predstavlja se njegova društvena i komunikacijska dimenzija. Sve nošnje i nakit na fotografijama su iz zbirke u Karmelu sv. Ilije.
Iako postoji tek trinaest godina, zbirka je predstavljena na raznim izložbama i revijama u Zagrebu, Parizu i Kazanu (Tatarstan). Nošnje i nakit iz ove zbirke nosile su i predstavnice Bosne i Hercegovine na natjecanjima ljepote 2002. u Manili, na Filipinima, i na izboru za Top model svijeta u Pekingu 2004. kada je nošnja iz Ivanjske kraj Banje Luke proglašena najljepšom nošnjom na svijetu u konkurenciji šezdeset nošnji iz cijeloga svijeta.
Cilj prikupljanja i čuvanja nošnji i nakita u etnografskoj zbirci je njihovo izlaganje u etnografskome muzeju koji bi se izgradio uz samostan i duhovni centar Karmel sv. Ilije na obalama Buškog jezera.

Može li se Južna Hrvatska konačno pomaknuti?

utorak, 27.studenog 2012

Plan za pokretanje Dalmacije i otvaranje novih radnih mjesta

 Objava Obavijesti o provođenju javne rasprave o prijedlogu izmjena i dopuna prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, koja je jučer osvanula na stranicama Županije, označila je početak javne rasprave o tom najvažnijem strateškom dokumentu za razvoj Splitsko-dalmatinske županije, kojemu je cilj osigurati održivi razvoj županije uz toliko priželjkivane investicije i nova radna mjesta.
Javna rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije trajat će 15 dana, od 4. do 18. prosinca, dok će se javno izlaganje Prijedloga izmjena i dopuna Prostornog plana održati u utorak 4. prosinca u 10 sati u Dvorani Županije u Splitu u Domu za starije i nemoćne osobe (Zenta), Ivana Pl. Zajca 2. Javni uvid u Prijedlog izmjena i dopuna Prostornog plana može se izvršiti u prizemlju zgrade Splitsko-dalmatinske županije u Splitu, Domovinskog rata 2, u uredovno vrijeme za trajanja javne rasprave.
"Konačno dobre vijesti i za Dalmaciju - ipak se možda stvari konačno pokrenu. Ako si sami ne pomognemo, neće nitko drugi to za nas napraviti", sukus je komentara osoba dobro upoznatih s uloženim trudom županijskih službi u izradu novog planskog dokumenta Splitsko-dalmatinske županije. Mjeseci usklađivanja i dogovaranja na svim razinama prethodili su skorašnjoj javnoj raspravi. Stoga ne čudi da su skupštinari plan jednoglasno podržali jer zapravo taj dokument predstvlja osnovni uvjet za uvođenje reda u prostoru, izgradnju infrastrukture, rast energetskog potencijala i realizaciju novih investicija. Osim privlačenja novih ulaganja, dokument je i "okidač" za postojeće investicije koje se nisu mogle realizirati zbog nedefiniranog prostornog plana.
Značajne su izmjene na području energetike gdje se povećava broj lokacija za solarne elektrane uz istovremeno smanjivanje površine za vjetro elektrane, sukladno izrađenim studijama za zaštitu okoliša.
Kao jedan od energetskih najzanimljivijih projekata navodi se plinska termoelektrana kraj Peruče snage 400 megavata. Planirana je i lokacija za izgradnju hidroelektrane Korita kod Trilja snage 600 megavata za čiju će gradnju trebati više od pet godina.
Ukupna snaga svih vjetro i solarnih elektrana te termoelektrane i hidroelektrane koje se planiraju graditi na području Splitsko-dalmatinske županije je oko 2.600 megavata, što je gotovo trostruko više nove nergije u odnosu na trenutačne kapacitete.
Planom je omogućeno značajno povećanje energetskih i vodnih kapaciteta otoka uvođenjem novih magistralnih kabela i vodovoda, a spomenimo da je i u dijelu marikulture uveden red, te su određene loakcije za razvoj plave i bijele ribe kao i školjkaša.
Izmjenama i dopunama Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije planirano je oko 1.170 hektara površine za turističke zone, to jest za objekte ugostiteljsko-turističke namjene. Revidiran je čitav segment planiranja zona izdvojene turističke namjene budući da je utvrđeno je da se u postojećim turističkim zonama, na oko 320 hektara površine ne zadovoljavaju osnovni prostorni i investitorski uvjeti da bi kao takvi figurirali kao stvarna potencijalna područja za investiranje. Umjesto njih planirano je 300 hektara drugih područja te namjene sukladno stvarnom interesu i razrađenim projektima.
Turističke investicije za koje se očekuje da će startati odmah po usvajanju plana su turističke zone Stari Grad i Sućuraj na Hvaru, Sutivan na Braču, Marina.
Dopunjeni su i kriteriji za izgradnju golf terena. Zanimljivo, niti jedan od novoplaniranih nema smještajnih kapaciteta, za razliku od nekih projekata u drugim županijama.
U tom kontekstu, posebno je zanimljiv Brač gdje je planom omogućen razvoj pet golf terena čime bi, po svjetskim kriterijima, stvorio golf klaster koji ulazi na svjetske karte i privlači golfere kojima su stvoreni uvjeti za višednevni boravak izvan sezone.
Kad je promet u pitanju, planom se stvara preduvjete da se u narednom razdoblju evaluira, te u slučaju pozitivnih rezultata i izgradi projekt međunarodne zračne luke na području Šestanovca.
Značajne su novosti u segmentu prometa povezivanje otoka hidroavionima gdje su definirane mogućnosti izgradnje zračne luke na vodi u Splitu, Starom Gradu i Visu. Važno je i da je novim prostornim planom otvorena mogućnost za daljnji razvoj marina na području županije.
Općenito, postroženi su kriteriji za izradu detaljnih planova uređenja s ciljem onemogućavanja širenje građevnog područja u priobalnom području, s obvezom da se planirani projekti dopunjavaju sa sadržajima javne namjene koji bi se podigla ponudu naselja pokraj kojih se grade.
Kad pogledamo sve nabrojano pitamo se je li prostorni plan kao takav možda trebao biti izglasan i znatno ranije jer je svaka investicija i novo radno mjesto u županiji itekako dobrodošlo u ova krizna vremena. Sad kad su izmjene plana pred nama bilo bi ga mudro izdignuti iznad dnevnopolitičkih prepucavanja gledajući interese razvoja cijele županije. Posebice imajući u vidu da uskoro kreću izborne kampanje za lokalne i regionalne vlasti, trebalo bi ga zaključiti prije starta utrke, jer pokretanje Dalmacija ne može više čekati.
ŽIVANA ŠUŠAK ŽIVKOVIĆ
Foto: CROPIX

O prvim generalovim istupima

O PRVIM GENERALOVIM ISTUPIMA

Teolozi i psiholozi: Gotovina govori poput proroka, kao pametan i produhovljen čovjek

FOTO: CROPIX

Sjajan je taj Ante Gotovina. I to više u miru nego, pa neka je opjevani general, u ratu. Preko noći je postao svenacionalni junak, a desecima tisuća onih koji su mu se i do sada klanjali, priklonile su se i tisuće dojučerašnjih sumnjičavaca, nazovimo ih agnotovinastika, koji otvoreno priznaju kako ih je markantni Pakoštanac svojim prvim izjavama i potezima oduševio. Govor na Trgu bana Jelačića - ako, naravno, prihvatimo da se četiri rečenice imaju pravo govorom zvati -  već je ušao u antologiju hrvatske retorike postavši udžbeničkim primjerom nepodilaženja masi i gašenja plamenika koji je samo čekao da magma na njemu provrije. 

Poruka o ratu koji je okončan otrijeznila je mnoge - iako će s okorjelim šank-Hrvatima to ipak ići malo teže - baš kao i naznaka da postoji budućnost, i to, zamislite, zajednička budućnost, u kojoj nema mjesta za podjele iz prošlosti. Nije to, istina, komplicirano mudroslovlje, ali se, očito, pred licem naroda trebao pojaviti Ante Gotovina i to im reći; trebao je, poput Mesije, sići s postera i protestnih plakata, doći među ljude i objaviti im da je rat gotov i da postoji i drugi put kojim nam valja kročiti. 

- Gotovina je svima, a ponajprije onima koji mašu njegovim zastavama, pokazao tko je on. Kad već mašeš njegovom slikom, onda barem znaj kakvu životnu filozofiju slaviš, kaže nam fra Špiro Marasović, umirovljeni sveučilišni profesor splitskoga Katoličko-bogoslovnog fakulteta (KBF). 

Fra Špiru se posebno svidio generalov nastup u Pakoštanima kada je nazočno mnoštvo, nahranjeno pečenim volovima, pozvao na širenje kršćanske ljubavi. 

- Aludiranje na nacionalne manjine bilo je jako dojmljivo. Kad Gotovina kaže da moramo zaštititi i one koji se u našoj domovini osjećaju ugroženima, onda zapravo jasno poručuje kako ne smijemo činiti zlo drugima i kako nismo zbog toga vodili obrambeni rat, objašnjava fra Špiro Marasović. 

Naš se sugovornik osvrnuo i na zvižduke u Zagrebu koji su se zaorili Trgom bana Jelačića nakon što je Gotovina spomenuo državne institucije. 

- Bio je to veliki trenutak, rekao bih ključan. Oni zvižde, a on nastavlja zahvaljivati predsjedniku, premijeru i ostalima. Dio nazočnih je, moguće, očekivao da će Gotovina stati na čelo oporbe, ili kakvog novog političkog pokreta, no on je svima očitao lekciju. Pokazao je da neće biti osvetoljubiv, te se ponio poput pravoga vojskovođe nakon izvršenoga zadatka, veli fra Špiro Marasović. 

Generalova produhovljenost posebna je, pak, priča. Fra Špiro ističe kako Gotovina svakom svojom riječi, svakim potezom, pokazuje kako nije katolik na papiru, nego iskreni vjernik kojemu krunica oko vrata nije ukras, a pozivanje na kršćansku ljubav nije fraza, nego život kakav on namjerava voditi u budućnosti. 

Prof. dr. Mirjana Krizmanić, psihologinja s bestseler pedigreom, dijeli oduševljenje javnosti generalovim dosadašnjim izjavama, no nakon “nastupa” u Pakoštanima crvić sumnje, otkriva nam, ipak je nagrizao dosadašnju sočnost Antina lika i djela. 

- Govor u Zagrebu bio je nešto posebno. Kratak, jasan i nadasve civiliziran. Oduševio me. Izjave za beogradski “Kurir” također su bile na mjestu, odmjerene i visokopromišljene. S govorom u Pakoštanima već bih se manje složila jer pozivanje na širenje kršćanske ljubavi ipak je previše sličilo na svećeničku propovijed. Gotovina je trebao pozvati na bratsku ljubav, što bi onda uključivalo i ljude koji nisu vjernici, a ovako je taj prostor za širenje ljubavi ipak suzio, tvrdi Krizmanić. 

No, to je, nastavlja psihologinja, tek sitnica u usporedbi s dobrim konotacijama što ih Gotovina iza svake svoje riječi ostavlja. 

- Nakon sedam godina teškog zatvora, on se u Hrvatsku vratio kao smireni gospodin. Posljedice robijanja na njemu se ne vide. Ipak, morat će pripaziti jer hrvatsko društvo se u posljednjem desetljeću izobličilo, a ljudi ga doživljavaju kao sveca. Ne bi valjalo da ovaj početni dojam pokvari, napominje Mirjana Krizmanić. 

Za Adalberta Rebića, profesora na KBF-u u Zagrebu, dileme nema:  

- Gotovina je godine samoće provedene iza haaških rešetaka iskoristio da se preispita i ispuni duhovnim sadržajima. Bio je u stalnom kontaktu sa svećenicima, što se vidi i po njegovim prvim postupcima, odnosno odlascima na mise u zagrebačku katedralu i Mariju Bistricu. 

- Antin glas je smiren, a stav mu je čovječan, nema tu ni trunke bahatosti i častohleplja tako tipičnih za hrvatske političare. Jednostavan je čovjek, sociološki izvanredan, a duhovno bogat. Svi oni koji su očekivali drukčijeg Gotovinu, Gotovinu koji će politikantski bučiti s pozornice i dodvoravati se puku, bili su u zabludi. Njegove riječi nisu ništa drugo nego riječi proroka iz Staroga zavjeta, to su i Isusove riječi, ukratko, to su riječi pametnog i produhovljenog čovjeka, zaključuje Rebić. 

VINKO VUKOVIĆ

Kratko i jasno General Gotovina održao je nakon povratka u Hrvatsku nekoliko kratkih, ali upečatljivih obraćanja okupljenim građanima:  Doček u Zagrebu: “... Ovo je točka na ‘i’, rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti, svi zajedno...”  Intervju beogradskom “Kuriru”: “... Izbjegli Srbi su građani Hrvatske, nije ovo moja kuća više nego što je njihova...”  Doček u Pakoštanima: “Ovu kršćansku ljubav, koju smo iskazali, trebamo širiti dalje, posebno onima koji su najslabiji, onima koji se osjećaju ugroženima, da bismo sutra vidjeli da svaki čovjek ovdje, u našoj domovini, živi sretno i osjeća se sretnim...”

Vinko Vukadin analizira suce Merona i Turudića

Razapnite ga – koga?

Našem narodu je sigurno poznat onaj povik jeruzalemske mase da suci, rimski, razapnu Isusa. Koliko puta smo samo slušali taj povik u korizmi, ako smo išli u Crkvu, a mnogi jesu barem u Velikom tjednu. Sjećam se tih teatralnih čitanja Evanđelja u kojima je obično svećenik igrao ulogu Isusa Krista, a ja sam obično bio evanđelist. Bio sam jako važan, sebi i svojoj materi. Bili smo uvijek ponosni na to vjersko u nama i nekako smo mislili da je to najjača naša odrednica u životu.
Svaki put kad bih slušao rulju kako viče: «Razapni ga», ja bih se osjetio nadmoćno. Ta rulja nije prepoznala Isusa kao Mesiju, to mi je bilo jasno, ali da nisu tražili ništa osim razapinjanja, e to mi je bilo nepojmljivo. Ja osobno ne bih nikad aupao u tu zamku, mislio sam i osjećao se nadmoćno.
Taj kršćanski osjećaj nadmoći nad onima koji nisu moralni jer zahtjevaju da se nekoga objesi ili razapne na križ je ostao i svako malo se pojavi kao dokaz da sam na pravom putu.
Nekad sam mislio da je taj osjećaj karakterističan samo za nas katolike, ali sam s vremenom shvatio da svako vrijeme, svaki narod, svaka religija i svaki politički okrug ima taj svoj osjećaj nadmoći nad ruljom. Tako je sasvim normalno da će djeca nekadašnjih nacista pitati svoje djedove kako to da nisu bili protiv progona Židova, jer oni to nikada ne bi dozvolili, iako im je normalno da misle da je turčin apriori prljvav i lijenčina. Sasvim je normalno da nekadašnji komunisti danas pričaju o svojoj pravednosti i ne shvaćajući da žive u stanovima otetima i necionaliziranima u vremenima kad je važilo da se razapinje svakoga tko se usudio promišljati drugačije.
Pored toga osjećaja moralne nadmoći sam upoznao i još jedan važan osjećaj, osjećaj koji je imala ona rulja kad je vikala «Razapni ga». Taj osjećaj je sličan ovome prvome. Ja, i mnogi drugi mislimo da nismo u stanju biti dio rulje, a rulja misli da je u moralnom pravu. Upravo taj osjećaj osobne izdignutosti nas povezuje. I ne znajući svatko od nas stalno mijenja poziciju u tom kolopletu moralnih normi i zahtjeva. Jednom si nadmoćan nad ruljom, a par sekundi kasnije, u nekom novom slučaju, si i sam dio te rulje. Pitanje je samo koga to treba razapeti?
Uvijek je to onaj koji se usudio ili je automatizmom bio izvan te rulje, netko tko u rulji izaziva osjećaj zavisti ili nemoći. Rulja je naravno uvijek u pravu jer rulja zna tko je on, rulja zna da je dotična osoba kriva, da ju treba razapeti do devedeset devetog koljena. Taj fenomen rulje se pojavljuje u svakom društvu i svakoj naciji, a zadatak država bi bio da ne nasjedne na prohtjeve rulje, nego da se pridržava krutih zakonskih propisa, ma koliko da oni bili trenutačno neprihvatljivi. Jednsotavno zato jer za državu je najviša norma morala ona zakonska. Država se ne može voditi drugim normama, ona mora ostati na zakonskoj razini i onda kada bi neki državni službenik mislio drugačije. Čak i onda kada bi objektivno bilo drugačije, država se mora strogo držati zakonskih odredbi.
Te zakonske odredbe se zasnivaju uvijek na istim načelima: ako je netko kriv mora mu se nedvojbeno dokazati da je on kriv. Ne smije psotojati sumnja da je baš on taj koji je kriv. U situacijama kada sudac sumnja ili ima osnove za sumnju, dužnost je odgovornog suca da odluči u korist optuženika. Koliko god se takva odluka ne svidjela rulji, on je dužan to raditi jer inače dovodi u opasnost čitav pravni sustav.
Mi smo ovih dana svjedoci povijesnih sudskih odluka. Nisu to presude ni Isusu ni nekome tko je i blizu Isusa Krista, ali su to presude koje su pod pritiskom rulje, koju danas nepismeni novinari i poluprostituirana javnost zovu «javno mišljenje», neki bi rekli mnijenje. Pod pristiskom toga «mnijenja» se očekivalo da osude naše generale, a potpuno je jasno da je javnost očekivala osuđujuću presudu i za najistaknutijeg predstavnika neokomponirane hrvatske vlasti nakon Franje Tuđmana.
I na jednom kraju imamo sudca koji nije podlegao pritisku javnosti, a na drugom imamo sudca koji je mucavim glasom pokazao da je dorastao svojoj pilatovskoj ulozi izvršitelja.
Javnost, ma šta god ona da jeste, je tražila da se razapne glavnog aktera i sud je postupio kako se očekivalo. Bez obzira na snagu materiajlnih dokaza prevladalo je mišljenje da se zna da je Pedro lopov. Možda jeste, moža nije. Teško mi je biti sudac, no jedno bih se ipak upitao: «Što ako je Pedro nevin»? Država koja želi biti pravna mora donositi odluke koje su izvan svake sumnje. Sudac nije tu da šalje poruke, nego da presudi na osnovu materijalnih dokaza. Inače ćemo uvijek imati rulju koja viče «Razapni ga». Ta rulja je uvijek uvjerena da je u pravu, ja i vi smo uvjereni da smo izvan rulje, a hrvatska država bi morala smoći snage da zakon bude iznad mojih i vaših osjećaja i želja.
U tome smislu se upitajmo koga i zašto bismo mi trebali razapinjati. Na osnovu kojih dokaza i s kojim polsjedicama. Hoćemo li razapinjati jednoga koji je možda u ratu maznuo par milijuna, a da nam život kreiraju oni koji su maznuli čitave banke, tvornice i našu povijest? Jedina razlika među njima je njihov trenutni položaj. Upravo tu nepravdu među ljudima država bi mogla ispraviti ako bi se ponašala samo sukladno zakonima i dokazima, a ne sukladno željama javnosti i potrebama elita. Hrvatska država nije krpa kojom možem brisat svoju narodnu stražnjicu, nego je to okvir razvoja za svakoga njezinog građanina, pa i za lopova.

Novinarska etika na razini

Novinarima čista petica za razgovor s generalima

22. studeni, 2012

Dok generali ne požele nove uloge u javnom životu, mediji im ne smiju zavirivati u dnevne boravke. Od takvih informacija javnost nema koristi
Čuli smo i pročitali, general Ante Gotovina na novinarska je pitanja već prvog jutra ispred svoje kuće strpljivo odgovarao: “Malo je čudno, ali snaći ćemo se. Dojmovi se polako skupljaju, ima još vremena da sve dođe na svoje…” Otkrio je da jako želi otići na more, isploviti čak, da se prvo treba naviknuti na novi život na slobodi, pa i prilagoditi obitelji. “Treba ići korak po korak”, rekao je general Večernjakovu novinaru.

Pjesma povratnika iz sužanjstva

PSALAM 126 Kad Gospod vraćaše sužnjeve sionske, bijasmo kao u snu. Tada nam usta bijahu puna smijeha, a jezik naš klicanja. Među poganima tad se govorilo: "Gospod im učini velika djela." Velika nam djela učini Gospod! Zato smo radosni.   Gospode, okreni sudbinu našu k'o potoke u Negebu! Oni koji siju sa suzama, žanju s pjesmom! Dok su odlazili, išli su plačući noseći sjeme sjetveno, a vraćali su se noseći snoplje svoje. Pjesma povratnika iz sužanjstva (Psalam 126,1-6)

LEGALIZACIJA - pitanja i odgovori

Hrvatska udruga Benedikt organizirala je 5. studenog predavanje člana naše udruge arh. Ante Lijića o legalizaciji nezakonito izgrađenih građevina (vidi: http://www.hu-benedikt.hr/vijesti/hrvatska/2621-ne-ekajte-s-legalizacijom-sad-je-najbolji-trenutak.html i  http://hu-benedikt.hr/vijesti/hrvatska/2550-legalizacija-nelegalne-gradnje.html).

Nazočni su istu večer dobili i odgovore na brojna pitanja, no neki svoje pitanje nisu uspjeli postaviti, te su Udruzi dostavljali pitanja u pisanom obliku.

Zbog općeg interesa i sličnosti problema, objavljujemo pitanja dostavljena u pisanom obliku i odgovore na njih. 

Pitanje 1: Izgradio sam kat tj. dovršio kuću s visokim potkrovljem na nelegalnoj kući koja je građena 1995. nedugo nakon orto-foto snimka, ne znajući za njega. Prije tog kata imao sam prizemlje i prvi kat. Kuća je u stambenoj zoni dozvoljene gradnje prizemlje i dva kata, znači kuća nije izvan gabarita. Dali ću imati problem pri legalizaciji zbog tog kata? Neki govore da neću jer je objekt u tlocrtu snimljen. Vaše mišljenje?

Odgovor: Visoko potkrovlje, ako prelazi visinu 1,20 m, tretira se kao kat. Nejasno mi je jeste li, iznad postojećeg kata, izgradili visoko potkrovlje ili kat i visoko potkrovlje. Ako visoko potkrovlje ispod strehe ima veću visinu od 1,20 m imamo dvije mogućnosti: kuća ima broj etaža P+2 (P+1+Potkr.) ili P+3 (P+2+Potkr.). Za varijantu P+3 obvezno je rušenje drugog kata (potkrovlja) prije legalizacije. Za varijantu P+2 postoji mogućnost legalizacije, ali za ovakav specifičan slučaj ne mogu sa sigurnošću predvidjeti koje će tumačenje primijeniti nadležni ured za graditeljstvo.

Po mom mišljenju, uzimajući u obzir da je u toj zoni dozvoljena gradnja P+2, za Vaš slučaj postoje dvije mogućnosti:

a)     legalizacija kompletne kuće

b)     legalizacija prizemlja i kata, nakon toga zatražiti potrebne dozvole za gradnju drugog kata (koji već postoji)

Problem je što bi u ovom drugom slučaju, sukladno zakonu, trebalo srušiti potkrovlje, zatim legalizirati prizemlje i kat, a nakon toga ići sa zahtjevom za izgradnju drugog kata (visokog potkrovlja koje je prethodno srušeno). Logika govori da u ovom slučaju legalizaciji ne bi trebalo prethoditi rušenje. 

Pitanje 2: Kuća je nelegalizirana i nalazi se u podmosorju, u Dubravi. Do lipnja 2011. imala je izgrađeno prizemlje i 1. kat koji su napravljeni još 1980. Tijekom 2012. izgrađeno je i visoko potkrovlje. Sad me zanima na koji način da pristupim legalizaciji. Da je tražim za cijelu kuću ili da za visoko potkrovlje tražim naknadno? 

Odgovor: Sukladno Zakonu o legalizaciji trebali bi srušiti kat (potkrovlje veće visine tretira se kao kat, ali isto je i da je potkrovlje manje visine), legalizirati prizemlje, te nakon toga tražiti odobrenje za izgradnju kata.

Stoga predlažem da istovremeno podnesete dva zahtjeva, jedan za legalizaciju prizemlja, a drugi za rješenje o uvjetima građenja za nadogradnju kata.

Druga mogućnost bi bila da se uopće ne ide na legalizaciju - zatražiti rješenje o uvjetima građenja za cijelu kuću. Međutim, izlaskom na teren, utvrditi će se postojanje kuće i vjerujem, uputiti Vas na legalizaciju. Ako bi bio prihvaćen zahtjev za rješenje o uvjetima građenja, tada biste morali ispuniti ostale uvjete iz prostornog plana kao što su: veličina parcele, udaljenosti od međa, parkirališna mjesta i sl.

Istovremeno podnošenje dva zahtjeva, za legalizaciju prizemlja i odvojeno za pribavljanje rješenja o uvjetima gradnje za nadogradnju, trebalo bi riješiti oba problema. U tom slučaju od geodeta zatražite istovremeno geodetsku snimku za legalizaciju i posebnu geodetsku podlogu za nadogradnju. 

Pitanje 3: Kuća koju planiram legalizirati je uplanjena tj. ucrtana na kopiji katastarskog plana, ali je nakon toga podignut kat. Da li je u mom slučaju potreban geodetski snimak? 

Odgovor: Ako je kat u istim gabaritima, a pretpostavljam da jeste, dovoljan je katastarski preris i, naravno, snimka izvedenog stanja. 

Pitanje 4: Počinjem iznositi naš problem upravo s primjerom kojeg ste naveli na portalu ,a koji točno opisuje našu situaciju.  

"...Važno je znati i da za legalizaciju nije uvjet stanje vlasništva. Legalizira se izgrađena zgrada neovisno o vlasništvu. Dovoljno je da imate interes za legalizaciju.
Kroz ta pitanja iskristalizirao se i problem legalizacije višestambenih zgrada. Naime, čest je slučaj da neki suvlasnici zgrade ne žele ići u postupak legalizacije, a legalizacija je moguća za zgradu, ne i za njene dijelove (samostalne cjeline – stanove). Suvlasnici, koji podnesu zahtjev, moraju snositi trošak dokumentacije za cijelu zgradu, a nerijetko, neki od suvlasnika ne dozvoljavaju (ili su odsutni, čak i u drugoj državi) arhitektu ulazak u stan radi izrade snimke. Da sve bude teže, neke višestambene zgrade nemaju niti upravitelja zgrade koji bi trebao organizirati poslove oko legalizacije. Za ovakve bi slučajeve dobro došao naputak nadležnog ministarstva..."

Suvlasnici i etažni vlasnici plaćaju komunalni i vodni doprinos razmjerno svom suvlasničkom dijelu zgrade, ali taj dio obaveza ne predstavlja problem, problem nastaje kada neki od suvlasnika zgrade nema /iz bilo kog raloga/  interes za legalizaciju i tada visoki troškovi arhitekta, geodeta i statičara postaju priblem KOGA? - Tko će to platiti ? KAKO NATJERATI nezainteresiranog suvlasnika da podmiri svoje obaveze .

Takvi nezainteresirani, suvlasnici onemogućavaju one koji su voljni, ali nemoćni, zakon im nije pružio mogućnost parcijalne legalizacije, nije ih zaštitio.

Ja predlažem da se formira lista ljudi koji žele legalizaciju,  a onemogućeni su iz ovog ili sličnih razloga, pa da isti budu izuzeti od rigoroznih najvljenih mjera koje slijede od strane države nakon proteka roka od 31. 6. 2013 godine. A da ne govorimo o onima koji su trebali ući u legalizaciju do konca 2012., a onemogućeni su  zbog istih.  Apsurdno, ali istinito, mi smo u takvoj situaciji i to upravo zbog prijava inspekciji od takvih suvlasnika koji sada "koče" legalizaciju.

JOŠ ĆU JEDNOM OPISATI NAŠ SLUČAJ DETALJNO DA BISTE DOBILI ŠTO ZORNIJI PREGLED SITUACIJE NA TERENU / a znamo da nismo jedini /. Molim vas za strpljivost , a detaljni opis će vam omogućiti postavljanje pitanja nadležnom Ministarstvu, na čemu bi vam bili i te kako zahvalni.

Dakle, živimo u prizemlju višestambene zgrade. Iznad nas je stanar koji živi u drugoj državi na prvom katu, a na drugom i trećem je obitelj -majka i sinovi. Treći kat je nelegalno sagrađen, a isti suvlasnik je izgradio i podrum .

Stanar s prvog kata je izgradio predulaz s podrumom koji se proteže sve do trećeg kata.

Mi smo nelegalno sagradili cca 40 m2 - proširenje stana, i  garaže koje su ostakljenom verandom- predulazom spojene na nadograđeni dio stana, a isti na postojeću kuću / time je došlo do spajanja starog i novog dijela, legalnog i ilegalnog- kuća je građena 1958 .god.

Stanovi u prizemlju i na prvom katu imaju svatko svoj ulaz, a stanovi na drugom i trećem katu- majka i sinovi imaju zajednički ulaz.

Kuća je građena 1958. i prodavana različitim vlasnicima kat po kat.

Naša višestambena zgrada nema ni upravitelja  nema zajedničkih ulaza, liftova, i sl.

Uputili smo preporučeno pismo namjere za legalizaciju navodeći da trebamo u legalizaciju ići zajedno jer nije moguće provesti parcijalnu legalizaciju ,ostalim stanarima, moleći za pismeni odgovor i naglašavajući da trebamo ići u legalizaciju do konca ove godine, jer imamo Rješenje o rušenju.. Prošlo je oko mjesec dana i nitko se od stanara na bilo koji način nije očitovao.

Sada naravno shvaćamo da nije dovoljna samo naša dobra volja i namjera nego da smo s nesavjesnim stanarima dovedeni u jako nezgodnu situaciju.

Molim nadležno ministarstvo da nam da naputak što učiniti u konkretnom slučaju. Naime, čak i da imamo toliko novca kako će arhitekt izbvršiti izmjeru njihovih stanova, podruma i stepeništa bez njihova pristanka .

Jednostavno, ne vidimo način na koji možemo predati urednu I kompletnu dokumentaciju potrebnu za legalizaciju.

Nakon isteka roka za legalizaciju ,ne želimo se naći na " crnoj   listi" nesavjesnih građana, I NE ŽELIMO SNOSITI ZAKONSKE POSLJEDICE zbog propusta drugih.stanara.

Napominjem da  se svi objekti ilegalne nadogradnje koje sam radila nalaze na drugim česticama zemlje i nisu povezani sa česticama zemlje ostalih ilegalnih zgrada drugih stanara, osim što se ilegalno nadograđen stan stanara na trećem katu nalazi iznad legalnog dijela kuće.

Da li smo dužni snositi troškove statičara jer nadogradnjom još jenog 3 kata od starne susjeda prelazimo zgrade od 400m2 ili je to njegova samostalna obaveza?

Koji je rok za legalizaciju u slučaju kada je nastupila zastara Rješenja građevinske inspekcije po ZUP-u, naime protekao je rok od 10 godina?

Da li je u ovom slučaju rok za legalizaciju 31. 12. 2012. ili 31. 6. 2013?

Odgovor: Hrvatska udruga Benedikt je nadležnom Ministarstvu uputila dopis slijedećeg sadržaja:  

Poštovani,

Kod legalizacije nezakonito izgrađenih dijelova višestambene zgrade pojavljuju se slijedeći problemi:

-         Dio suvlasnika nije zainteresiran za legalizaciju;

-         Ako manji dio suvlasnika pokreće legalizaciju, kako riješiti troškove arhitektonske snimke?;

-         Neki suvlasnici žive u drugom gradu ili čak u drugoj državi;

-         Suvlasnik (vlasnik stana) ne dozvoljava arhitektu ulaz u stan radi snimke izvedenog stanja;

-         Zgrada nema upravitelja zgrade;

-         Postoji li mogućnost da snimka obuhvati samo odstupanja od projekta za koji je pribavljen akt o odobrenju gradnje, a da se dio, koji ostaje nepromijenjen, prikaže samo vanjskim gabaritima?.

-         Ovakvi slučajevi nisu rijetki i dobro bi došao naputak Ministarstva.

Očekujemo odgovor Ministarstva. 

Odgovor na drugi dio pitanja:

-         Nije bitno na kojim se česticama zgrada nalazi. Legalizira se zgrada neovisno o vlasništvu i neovisno o tome na koliko se čestica nalazi.

-         Trošak statičara je sastavni dio dokumentacije koju predajete. Svi troškovi bi se trebali snositi prema dijelovima (suvlasnici) koji se legalziraju. Logično bi mi bilo da vlasnik kata, zbog kojeg zgrada prelazi 400 m2, snosi povećani trošak dokumentacije, ali to je stvar vašeg dogovora.

-         Glede zastare rješenja građevinske inspekcije ne znam odgovor jer on nije uvjetovan građevinskim nego drugim propisima. 

Pitanje 5: U dvorištu imamo neovisnu zgradu  od 47 m2 brutto površine, prizemnu , na  zasebnoj čestici  s kosim krovom. Dio te zgrade 4x3 m, dakle 12m2,  izgrađen je 1967. godine, dakle legalan je, a ostatak nadograđivan u dva navrata 1978. i 1994. godine. Nadograđivani dijelovi su sprema, ostava i služe kao pomoćni objekti ovom legalnom dijelu. Dakle, zgrada je jedna cjelina.

Da li se u ovom slučaju radi o pomoćnoj zgradi ili o jednostavnoj zgradi do 100 m2?

Problem je nastao kada smo u katastru zatražila potvrdu o postojanju zgrade iz 1967. Izdano nam je  Uvjerenje da građevina nije evidentirana u službenoj dokumentaciji kojom raspolaže Područni ured za katastar Split.

Važno je napomenuti da za objekt 4x3 m2  imam :

- Zapisnik Građevinskog inspektora od 30. 1. 1967. u kojem je navedena dim 4x3m2.

- Rješenje Suca za prekršaje od 13.3.1967.

- RJEŠENJE Skupštine općine Split- odjela za UPRAVNO- PRAVNE POSLOVE - o lokacijskoj dozvoli

- foto snimak izgrađene zgrade

Da li je gore navedena dokumentacija dovoljna kao dokaz o postojanju zgrade prije 1968 godine, a ako ne što nam je činiti?

Dakle riječ je o" kombiniranoj "legalizaciji - osnovna zgrada je složena zgrada, a zgrada od 47m2 je jednostavna ili pomoćna. Kako to naglasiti u Zahtjevu za legalizaciju? Da li se ide s jednim arhitektonskim i geodetskim projektom bez obzira da li se kreće u legalizaciju odvojerno za kuću od 47 m2 ili se ista legalizira zajedno sa osnovnom zgradom, koje je najekonomičnije rješenje.?

Ako se zahtjev predaje u dva dijela s vremenskim odmakom da li je potrebno ponovno predavati arh i geodetski snimak ili navesti da je isti predan ranije?

Odgovor: Predajte novi zahtjev katastru s priloženom dokumentacijom: Zapisnik građ. inspektorata, Rješenje suca za prekršaje, foto snimak.  Držim da bi temeljem navedenog trebali izdati traženu potvrdu. Možda će tražiti mišljenje sudskog vještaka, a sudski vještak će lako napraviti vještvo uz dokumente koje imate. Legalizaciju rješavajte istovremeno za osnovnu zgradu i proširenje pomoćne zgrade.

-         Predavanje zahtjeva u dva dijela bi imalo logike ako cijela pomoćna zgrada ne služi osnovnoj namjeni (stan, poslovni prostor), ako je to spremište i slično. Naime, ako je legalna osnovna građevina, za pomoćnu se ne plaća komunalni ni vodni doprinos, za nju ne treba nikakav projekt (snimak), dovoljno je da je ucrtana na katastarskom prerisu, pa ne bi bilo važno niti dokazivati da je dio izgrađen prije 1968. g. Meni bi bilo logičan ovakav pristup i kod zajedničkog zahtjeva, no praksa je izgleda drukčija – uzimaju ukupnu površinu za obračun komunalnog i vodnog doprinosa. 

Pitanje 6: Zahvaljujem vama i udruzi Benedikt što ulažete svoj trud i slobodno vrijeme da bi omogućili širem krugu građana rješavanje problema vezano za legalizaciju.

Pokušati ću izložiti svoj problem:

Ja imam kuću u izgradnji u blizu Omiša koja ima sve potrebne suglasnosti, lokacijsku i građevinsku dozvolu od 06.02.2004. g. sa pečatom pravomoćnosti od 06.04.2004. g.

Kuća je na kosom terenu, te je prizemlje nešto manje bruto površine od ostalih etaža (P+2+P).

Po završetku prizemlja, u koje useljavam, vršim uplanu izgrađenog pri uredu za graditeljstvo općine Omiš.

Nekoliko godina kasnije (2005 – 2006), gradim ugrubo prvi kat, te pritom odstupam od projekta u prednjem i zadnje dijelu kuće.

Odstupanje se sastoji u izgradnji dodatnog balkona straga i produženju balkona u prednjem dijelu kuće.

Ovako izgrađen prvi kat uplanjen je u katastru, te nakon toga pri pokušaju traženja, više ne znam kojeg papira za podizanje kredita za daljnju gradnju, uz moju česticu nalazim zabilježbu da nije priložena građevinska i uporabna dozvola.

Na traženje brisanja ove zabilježbe, odbijeno mi je sa obrazloženjem da sam u preizgrađenosti za 70-ak m², što je apsurd (zamjenjena je neto i bruto površina, 107,73 neto i 177,00 bruto, po objašnjenju projektanta, u projektu nije bila obveza navođenje bruto površine…). Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja ukazivanja na ovu nelogičnost, odustajem, te takvo stanje ostaje do danas.

Moje su dvojbe i pitanja slijedeće:

Prva varijanta – da li rješavati samo prizemlje i prvi kat sa mogućnošću kasnije dogradnje idućih etaža po ovom istom dopunjenom ili obnovljenom projektu. Koji papiri, procedure, koji vanjski suradnici?

Druga varijanta – da li raditi obnovu projekta prema promijenjenoj tlocrtnoj površini. Koji papiri, procedure, koji vanjski suradnici?

Treća varijanta – Je li moguće reteriranje u bruto površini (otkidanje zadnjih balkona, uz ubacivanje jedne unutarnje lođe), bi li to bio kompromis u povratku u prethodno projektirane bruto površine? 

Odgovor: Nema nikakve potrebe da bilo što ukidate odnosno smanjujete.  

Kuća je ucrtana u katastru, ne treba Vam geodetska snimka. Ako je katastarski preris star, zatražite novi, brzo se dobije, a on zamjenjuje geodetsku snimku.

Nakon toga trebate ovlaštenog arhitekta koji će napraviti snimku izvedenog stanja s najmanje četiri fotografije i izračunom elemenata za obračun naknade te komunalnog i vodnog doprinosa.

Naknadu, te komunalni i vodni doprinos plaćate samo za povećani obujam i to onaj koji će arhitekt izračunati. Tako Vam prijašnje greške ne utječu na to. Razliku treba uzeti u odnosu na projektirano ranije i snimljeno sada. Razlika će Vam biti malena jer je mala razlika izvedenog u odnosu na raniji projekt, ali i stoga što se terase, balkoni i lođe uzimaju s koeficijentom umanjenja.

Postupak kod legalizacije je jednostavan, za razliku od postupka pribavljanja građevne dozvole koji je kompliciran i dugotrajan. Problem Vam nije velik i sigurno ćete ga brzo i uspješno riješiti.

Dodatno pitanje: 

Je li legalizacija omogućava nesmetano dobijanje građevinske dozvole, ili je to suvišno. Odnosno, da li rješenje o legalizaciji zamjenjuje građevinsku dozvolu?  

Odgovor: Legalizacijom možete obuhvatiti samo ono što je izgrađeno, ne ono što namjeravate graditi. Legalizacijom dobivate rješenje o izvedenom stanju koje zamjenjuje i građevnu i uporabnu dozvolu, pa njih ne treba posebno pribaviti. Kao sam već rekao, ako je kuća ucrtana u katastru (a napisali ste da je) ne treba Vam geodetska situacija. Izvadite samo preris iz katastra.

Pretpostavljam da ste, prilikom pribavljanja dozvole, već platili komunalni i vodni doprinos. U tom slučaju plaćate samo naknadu (kaznu) koja bi u Vašem slučaju trebala biti minimalna t.j. 500 kn. Komunalni i vodni doprinos bi plaćali samo za prošireni dio terase, a terase se umanjuju s koeficijentom umanjenja, pa i tu ne očekujem veći iznos. 

Dodatno pitanje: Od kakvog mi je značaja prethodno izvedeni projekt sa sveukupnim davanjima za čitav objekt, pri ev. izgradnji treće i četvrte etaže? Vjerojatno za nastavak gradnje moram ići sa novim projektom.

Odgovor: Nakon legalizacije prijašnji projekt postaje nevažan za gornje etaže. Dakle, novi zahtjev za nadogradnju, novi projekt. Međutim Vaš plaćeni komunalni doprinos (pretpostavljam da ste platili za sve etaže koje su bile uključene u dozvolu) mora se uzeti u obzir i za slijedeće etaže. O tome će trebati voditi računa već prigodom legalizacije izgrađenog.

Obzirom da ste pribavili dozvolu za dva puta veću (u visinu) kuću od izgrađene, osjećam se obveznim pojasniti i mogućnost korištenja postojeće dozvole i projekta. U tom slučaju morali biste srušiti proširenja, a za eventualne izmjene unutar odobrene veličine etaže napraviti izmjenu projekta i zatražiti dopunu potvrde projekta. Tada ne biste uopće koristili institut legalizacije. Da nije rušenja, to bi bilo dobro rješenje. Ovako držim da je ipak bolje prvo legalizirati, a zatim tražiti dozvolu za nadogradnju, ali uz priznavanje plaćenog komunalnog doprinosa.   

Pitanje 7: POŠTOVANI ! PUNO VAM I OD SRCA HVALA. IMA , JOŠ UVIJEK IMA DOBRIH LJUDI I HVALA BOGU NA NJIMA. 
UPRAVO DANAS SMO DOBILI DVIJE "ČESTITKE " - OD MINISTARSTVA GRADITELJSTVA ZAGREB U KOJEM NAS ZA OBA NAŠA OBJEKTA POZIVAJU DA DO KONCA GODINE MORAMO "UĆI " U LEGALIZACIJU - U PROTIVNOM POSLIJE TOG ROKA NEĆEMO MOĆI PODNIJETI ZAHTJEV I USLIJEDIT ĆE RUŠENJE .
O, Bože, kakva li apsurda, umjesto naputka što i kako izići iz sulude situacije na terenu mi dobivamo čestitke na koje ne možemo odgovoriti. Što napraviti?  Naime , nadali smo se da će naši susjedi otegnuti i nereagirati, ali da će možda aktivirati   na zadnji rok od 31.6.2013. a sada i ta nada otpada. Vrijeme nam ističe, curi. Sreća da smo poslali ono pismo "namjere o legalizaciji" ima već i 15- ak dana, - u prilogu vam je ,ali nitko od stanara se nije očitovao na njega, ni pismeno ni usmeno. U međuvremenu smo došli i do adrese stanara iz Srbije i uputili mu pismo, ali bez odgovora, bez riječi. Uz svu pamet i logiku ne znamo kako dalje i što dalje učiniti? Kao da smo u stupici. …

Sada je situacija još gora jer ne znamo njihovo mišljenje, ne iskazuju ga, vrijeme teče, a kako ući u njihove stanove, napraviti izmjeru bez njihova dopuštenja, kako sve naplatiti. Kako će arhitekt i geometar bez njihova dopuštenja, volje, dozvole šetati njihovom zemljom, kako će ući u stanove, podrume ? 

Molim vas ko dobrog i poštenog čovjeka da nešto smislite i o tome nas obavijestite.

Zahvaljujem. 

Odgovor: Pokušati ću Vam pomoći odgovorom na novonastalu situaciju.  Za nelegalne zgrade, za koje se vodi inspekcijski postupak (rješenje o rušenju i sl.) rok legalizacije je 31.12.2012. neovisno o obavijesti Ministarstva. Dakle, taj rok je važeći za cijelu zgradu, neovisno je li netko dobio ili nije dobio dopis Ministarstva, jer je zasigurno ranije dobio rješenje inspekcije.  

Vrijeme teče i morate požuriti. Stoga predlažem da učinite slijedeće (ovim redom):

-         pribavite kopiju katastarskog plana (katastarski preris)

-         naručite geodetsku snimku

-         angažirajte arhitekta za arhitektonsku snimku i izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva (najbolje je da arhitekt i to riješi s ovl. ing. građ. s kojim on surađuje)

Problem ulaska u stanove možete riješiti tako da stanove u koje ne možete ući prikažete samo s konstruktivnim zidovima bez pregrada. Naravno, izvana ćete izmjeriti sve što možete. U tehničkom opisu naglasiti da nije bio moguć očevid u nekim stanovima. Budući da se legalizirati mogu i zgrade koje imaju samo konstrukciju, ne bi trebalo biti prepreke. Ukoliko bi kasnije i bilo problema, vi ste ispunili zakonsku obvezu, predali ste zahtjev na vrijeme, neovisno kada će on biti riješen. Važno je da vam zahtjev ne bude odbijen, eventualne dopune se mogu raditi a da se postupak ne prekida. Ako se zahtjev odbije, postupak je prekinut, a novi više ne možete pokrenuti nakon kraja ove godine. 

Pitanje troškova, u prvom redu potraživanje od onih koji sada odbijaju sudjelovanje u troškovima, biti ćete prisiljeni rješavati naknadno. Pri tom mislim na troškove izrade dokumentacije, ostale troškove i tako snosi svatko za svoj dio, a država će to rješavati ovrhom prema neplatišama. 

Na stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja

http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=13151

pod nazivom "Najčešća pitanja i odgovori" možete naći veći broj odgovora na pitanja glede legalizacije nezakonito izgrađenih građevina.

Izdvajamo neka:

Mora li pomoćna i glavna zgrada biti na istoj čestici?

ODGOVOR:  Ne moraju.

Garaža nije vidljiva na katastarskom planu, a sve ostale građevine jesu. Iz Zakona o postupanju sa nezakonto izgrađenim zgradama nije jasno vidljivo da li je za postupak legalizacije potrebno priložiti iste podatke/dokumente (3 kopije katstarskog plana, dokaz o legalnosti osnovne zgrade) kada je pomoćna zgrada vidljiva i kada nije vidljiva na katastarskom planu.

ODGOVOR: U postupku ozakonjenja pomoćne zgrade zahtjevu se prilažu 3 kopije katastarskog plana neovisno o tome je li pomoćna zgrada evidentirana ili nije evidentirana u katastru.

Je li prihvatljiva kopija katastarskog plana ako zgrada nije ucrtana u 100% površini, odnosno ako nije ucrtan manji dio zgrade, kao napr. naknadno zatvorena terasa, a zatvorena je prije 21.06.2011 god.

ODGOVOR: Umjesto 3 kopije katastarskog plana u konkretnom slučaju treba priložiti 3 primjerka geodetske snimke.

Kuća je građena prije 15.2.1968. Na koji se način dokazuje ta činjenica? Treba li ju legalizirati?

ODGOVOR: Građevine građene prije 15.2.1968. smatraju se zakonito izgrađenima i ne podliježu postupku ozakonjenja. Naravno ukoliko na njima nakon tog datuma nisu vršene dogradnje, nadogradnje ili rekonstrukcije bez zakonom propisanog  odobrenja. Zakon o prostornom uređenju i gradnji u članku 330. propisuje način pribavljanja uvjerenja da je građevina izgrađena prije tog datuma.

Članak 330.
(1) Građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno drugoga odgovarajućeg akta nadležnoga upravnog tijela.
(2) O vremenu evidentiranja građevine iz stavka 1. ovoga članka uvjerenje izdaju katastarski ured, odnosno Središnji ured Državne geodetske uprave na temelju podataka s kojima raspolažu (katastarski operat, katastarski plan, posjedovni list, Hrvatska osnovna karta, snimke iz zraka) koji se smatraju dokazom da je neka građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine.
(3) Ako katastarski ured, odnosno Središnji ured Državne geodetske uprave ne raspolažu podacima na temelju kojih se može izdati uvjerenje iz stavka 2. ovoga članka, uvjerenje o vremenu građenja građevine iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno upravno tijelo.
(4) Sastavni dio uvjerenja iz stavka 3. ovoga članka je snimka postojećeg stanja građevine i preslika katastarskog plana s ucrtanom građevinom ili geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu građevinu na građevnoj čestici koji je podnositelj zahtjeva dužan priložiti uz zahtjev za izdavanje toga uvjerenja.
(5) Za građevinu iz stavka 1. ovoga članka ne izdaje se uporabna dozvola.
(6) Građevina iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u katastarski operat ako je uz zahtjev priloženo uvjerenje iz stavka 2. odnosno 3. ovoga članka.
(7) Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na utvrđivanje vremena građenja građevine u postupku kojeg provodi građevinska inspekcija.

Kako legalizirati zgradu sagrađenu nakon 21.6.2011. Zgrada se uklapa u odredbe važećeg prostornog plana?

ODGOVOR: Za zgradu sagrađenu u skladu s odredbama važećeg prostornog plana može se izdati odgovarajuća dokumentacija za gradnju temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Odobrenje koje će se izdati i dokumentacija koju se treba priložiti ovise o karakteru građevine, prije svega njenoj veličini i složenosti.

Plaća li se komunalni doprinos prilikom ozakonjenja pomoćne zgrade?

ODGOVOR: Člankom 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je da se komunalni i vodni doprinos ne plaćaju prilikom ozakonjenja pomoćne zgrade.

Da li se obračunavaju komunalni i vodni doprinosi za pomoćne zgrade do 50,00 m², iako je osnovna zgrada ilegalna i u postupku je legalizacije?

ODGOVOR: Komunalni i vodni doprinos ne obračunavaju se prilikom legalizacije pomoćnih zgrada. Zgrada do 50 m ne može biti u kategoriji pomoćnih zgrada ako je glavna grada nezakonita. Naime, članak 14. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama kaže da je u postupku ozakonjenja pomoćne zgrade potrebno priložiti tri primjerka kopije katastarskog plana i akt na temelju kojega je osnovna zgrada izgrađena ili drugi dokaz da je osnovna zgrada zakonito izgrađena. Iz svega proizlazi da se u konkretnom slučaju obračunava i vodni i komunalni doprinos.

HUB