Tko nam je kriv???

Tko je uistinu odgovoran (kriv?) što većinskim katolicima u RH upravljaju manjinski boljševici?

Jurčević: Mesić je najglasnije pjevao ustaške, pa partizanske pjesme

- Nedvojbeno je da se Hrvatskom već godinama upravlja protivno njenih nacionalnih interesa, dakle protiv interesa onih koji plaćaju dužnosnike koji su na vlasti. To možemo zaključiti analizirajući sve poteze hrvatskih institucija u posljednjih dvadesetak godina: od kriminalne pretvorbe i pljačke do političkih odluka o prodaji hrvatskog teritorija... Nedvojbeno je da je Hrvatska sustavno vođena u smjeru koji je suprotan hrvatskim nacionalnim interesima. To je bilo moguće zato jer su na ključnim položajima u politici, medijima, znanosti... bile osobe koje su provodile i još uvijek provode antihrvatsku politku. Jedna od tih osoba je i Stjepan Mesić. Jer kad se uđe u njegov životopis, posve je jasno da je on još od 1967. godine djelovao protuhrvatski. Tada je, naime, kao saborski zastupnik nastupao protiv Deklaracije o hrvatskom jeziku, da bi nakon 1990. godine njegovo protuhrvatsko djelovanje bilo još vidljivije. Prvo je najglasnije od svih pjevao ustaške pjesme u baš svakoj prilici i na svakom mjestu, da bi kasnije, po nalogu onih koje je zastupao, odjedno najglasnije počeo pjevati partizanske pjesme – napominje dr. Jurčević, pa se prisjeća da je bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortinsky krajem 2001. i početkom 2002. u žestokoj medijskoj kampanji i u više prilika govorio o tome da vrh države u stvari štiti kriminalnu hobotnicu, zbog čega je Ortinsky na koncu i morao otići.

- Istraživajući to razdoblje naišao sam na nekoliko žestokih izjava Radovana Ortinskog, koji je tada govorio da najviše institucije države, od predsjednika države do Hrvatske vlade, ustvari štite korupciju i kriminal u Hrvatskoj. Nakon tih njegovih izjava, Ortinsky je smijenjen, a na njegovo mjesto dolazi Mladen Bajić, nakon čega kriminal i korupcija u Hrvatskoj tek uzimaju zalet. Zanimljivo je primijetiti da je od 1990. do 2002. Hrvatska promijenila čak devet glavnih državnih odvjetnika, premda im je mandat i tada trajao četiri godine, da bi Mladen Bajić na vrućoj stolici glavnog državnog odvjetnika izdržao punih deset godina. Za njegova mandata nedvojbeno je došlo do najveće korupcije i procvata kriminala, iz čega se mogu izvući logični zaključci da su snage koje istinski upravljaju Hrvatskom u Bajiću pronašle pravu osobu na ključnom mjestu – dodaje Jurčević, pa okreće ploču naglasivši da u svemu tome nisu najbitnije konkretne osobe, koje se s godinama mijenjaju, već sustav koji ustrajno vlada protiv hrvatskih nacionalnih interesa i koji je, prema Jurčevićevom mišljenju, danas puno jači nego za mandata Stjepana Mesića.

Nigdje kao u Hrvatskoj nisu tako snažne protudržavne snage

- U Uredu predsjednika danas su protuhrvatski interesi snažniji nego u Mesićevo doba. Nije tu toliko bitan Ivo Josipović, čija je biografija slična Mesićevoj, već osnaženi sustav koji stoji iza njega. Hrvatska je po intenzitetu djelovanja stranih centara moći presedan u jugoistočnoj i istočnoj Europi. Nigdje kao u 'Lijepoj našoj' nisu tako jake protudržavne snage, odnosno snage koje rade protiv interesa matičnog naroda, što je vjerojatno posljedica velike geostrateške važnosti Hrvatske, njezinih bogatih prirodnih resursa, njezine prirodne nezagađenosti i drugih čimbenika. Kriza u Hrvatskoj je, dakle, toliko duboka, da niti jedan pojedinac ni politička stranka ju ne mogu sami razriješiti. Trebat će djelovati široke narodne mase, svi slojevi društva, da se taj problem načme i riješi. A do tada će Hrvatskom upravljati protuhrvatski interesi, zastupani kroz domaće izdajice – dramatičnim upozorenjem zaključuje svoju analizu dr.Josip  Jurčević.


Vukušić: Nesposobni političari krivi su za velik utjecaj stranih centara moći

- Glavni hrvatski problem su neuvjerljive i nesposobne prohrvatske političke strukture koje uzrokuju neorganizirano i neartikulirano biračko tijelo, zbog čega imamo situaciju da je oko 60 do 70 posto većinskog hrvatskog biračkog tijela, orijentiranog svjetonazorno, tradicionalno i konzervativno, u institucijama vlasti zastupljeno sa svega tridesetak posto političkih predstavnika. A da ne govorimo o slaboj ili nikakvoj zastupljenosti njihovog svjetonazora i političkih stavova u hrvatskim medijima, gospodarstvu i financijama.
Problem je, dakle, prvorazredno u tome što stranke hrvatske provijencije ne pokazuju sposobnost artikuliranja stavova većine biračkog tijela. Hrvatski političari iz tih stranaka su tašti, neodgovorni i nesposobni, zbog čega razni nehrvatski centri moći imaju toliki utjecaj na hrvatsku politiku. Takvi centri moći, naime, djeluju svugdje u svijetu, onoliko koliko mogu. Kod nas im nesposobnost i taština tobože hrvatskih političara daje veliki prostor i snažan vjetar u leđa – ističe u uvodu svoje analize Bože Vukušić, koji se već godinama bavi procjenjivanjem utjecaja stranih centara moći na hrvatsku politiku i političare.

- I dr. Ivić Pašalić je bio u politici. Tko mu je kriv što je na izborima dobio svega dva posto glasova hrvatskih birača? Akademik Aralica bio je bliski suradnik dr. Franje Tuđmana. Zašto u svojoj ulozi nije pričao priče prije nego li se Mesić po prvi puta kandidirao za predsjednika? Neki od nas to su radili od kraja 1992. Sada su na Mesićevom mjestu drugi ljudi koji vode gotovo istu politiku kao i on. Aralica piše povijesne romane o 'mesićevcima', romane izvrsne književno povijesne vrijednosti i značajke ozbiljnog povijesnog kaskanja za događajima? No, danas povijest obilježavaju oni koju ju predviđaju barem desetak godina unaprijed, a ne oni koju ju opisuju desetak godina unazad. Neki takozvani hrvatski političari, poput Ivića Pašalića, koji su svojedobno bili na vlasti, da su bili dorasli svojem zadatku, ili oni koji su bili pri vlasti poput Ivana Aralice, da su ozbiljno služili utemeljenju države, danas ne bi imali razloga pričati o presudnom utjecaju stranih centara moći na hrvatsku politiku. Njihov je zadatak bio pozitvno utjecati na hrvatsku politiku, preduhitriti nastajanje protuhrvatske politike, a ne istu naknadno 'kmetovski' komentirati. Njihov je nacionalni crimem, što umjesto da nove hrvatske generacije uvjeravaju u svoju nepogrešivost, iste ne upućuju i ne prepuštaju novim nacionalnim i demokratskim tijekovima u Europi i svijetu, poučenim zapravo njihovim brojnim pogreškama i promašajima, jer za svoju domovinu nisu znali naći mjesto pod suncem.

Da su danas zaista nacionalno orijentirani, zadatak bi im bio, umjesto uzaludnog dokazivanja ispravnosti njihovih promašaja i nesposobnosti u prošlosti, preispitivanje vlastitih poteza i upućivanje na nove nacionalne-povijesne vertikale koja bi se temeljile većim dijelo i na korigiranju njihovih zabluda i pogreška, te na novim spoznajama političkog identificiranja Hrvatske i njezinog pozicioniranja u svijetu – zaključuje Bože Vukušić. (dnevno.hr)