ja sam glas hrvatske žrtve

ja sam glas hrvatske žrtve

ja nisam samo zid boli

ja nisam samo od mesa i kosti

ja svjedočim protiv prolaznosti

ja svjedočim kako se voli

ja sam glas hrvatske žrtve

mene se vele puta ubijalo

u progonstvo slalo

ušutjet me se htjelo

ali ja sam se opet rađao

ja sam izvor

ja sam vrelo

ja neću prestat

i nema toga što bi nju

što bi moju ljubav iz mene izgnalo

a napadalo me se i o mome trošku

i u vremena razna a po sličnom predlošku

bio sam i na svome stjeran

ali njoj vjeran ali svoj

a ja sam ostao postojan

a moja ljubav je sve žarča

a napadač neka se stidi svoga mača

a dušman nek se vidi božjim okom i prije smrti

a ona – samo neka mi ona jača

jer povijest se evo još vrti

i opet u ruci laži i čekić i dlijeto

i udara ljubomorno u tijelo

tražeći nekakav neutješni kvorum

udara tuče ništi žulja da iskrivi

drevni znak na ovanu hrvatske kuće

a ja sam postojan

u meni je ognjište vruće

u meni je hrvatski duh živi

stariji od dušmana svojih

i bio sam i u ruci koja je uklesala dux cruatorum

i u onoj pod kojom su popadali turci

ja sam srčika hrvatska

mene su vele puta ubijali

na križnom putu

u vukovaru

po grudi hercegovačkoj

ali u meni je straža što ne umire

mene će uvijek biti u nečijem damaru

kad god me narod zatreba moj

dok sam i putovao po svjetskom zemljovidu

znao sam da zatirači slobode za mnom idu

da me onijeme

ali ja sam glas hrvatske žrtve

ja nisam samo od mesa i kosti

ja svjedočim protiv prolaznosti

ja sam glas hrvatske žrtve

mene neće ušutjeti vrijeme

ni gluhoća onih koji je ne cijene

jer ja sam glas hrvatske žrtve

svake na svoj način i u svoje doba

i one živuće i one iz groba

i mene neće moći zaobići

kad s društvenog položaja pred boga odu

oni što na račun narodov samo zgrću

samo svojoj djeci lagodu

Marina Alerić Bebić