U komunizmu je bila raširena zgodna uzrečica: “Ako navijaš za Hajduk, zna se od kamo si, a ako navijaš za Dinamo, zna se tko si!” Danas je to samo zgodna anegdota! Hrvatski nacionalni duh koji je 1990.g., izašao iz boce davno je “noćnim preko Bihaća” preselio u Dalmaciju. Tu se brzo obračunao s Jugoslavenima i preostalim orijunašima koji su sada u Dalmaciji svedeni još samo na formu političkog ekscesa. Navijači Hajduka, za razliku od navijača Dinama, obožavaju Hajduk, desnica već godinama vlada u srednjoj i južnoj Dalmaciji, a prigodom donošenja presude Gotovini i ostalima Dalmacija je gorila za razliku od mlakog Ili ledenog Zagreba. Utakmica Hrvatska/Srbija koja će se odigrati u ožujku 2013.g., zbog sigurnosnih razloga preseljena je iz Splita u Zagreb. Splićani za razliku od Zagrepčana puno teže opraštaju i zaboravljaju sva zla koja su nam u doba Domovinskog rata nanijele komšije. Ako ništa drugo, u Splitu i Dalmaciji desna se opcija smatra bar legitimnom ustavnom kategorijom za razliku od Zagreba. Tu je skoro javna sramota priznati da si desničar, HDZ-ovac, HSP-ovac ili ne daj Bože Hercegovac! Svi se oni tretiraju kao rigidni, ognjištari i antieuropejci. Biti danas desničar u Zagrebu znači biti izložen stalnoj poruzi “naprednih” građana. S druge strane u Zagrebu ljevica pokazuje spektakularnu drskost. Podržana od 90% medija, plovi na krilima lažnog uspjeha, a neuspjeh koji je evidentan, ne priznaje. Ponaša se kao da je DBP visok, kao da nema nezaposlenosti, a s druge strane zadovoljni građani sve masovnije kopaju po kantama za smeće. Ljevica i za to ima elegantan i plitak izgovor: “Sve smo to naslijedili od HDZ-a!” Znaju oni dobro da im građani Zagreba vjeruju. Moj prijatelj Luka Zaradić ima zanimljivu teoriju. Kad bi, apstraktno govoreći, na predstojećim izborima, HDZ na prva tri mjesta u Zagrebu stavio Mesića, Josipovića i Milanovića, i opet ne bi pobijedio. Purgeri bi rekli: “Ne bu te nas j…”, a gledatelji Žikine dinastije, kojih je Zagreb pun “k’o šipak koštica”, rekli bi “para buši gde burgija neće!”. Tako bi SDP i opet pobijedio u Zagrebu. Ukratko Zagreb je nacionalno razvodnjen kao da netko u dobro vino stalno nadotače vodu. Posebna su priča zagrebački intelektualci. Već se godinama nitko od njih ne usudi deklarirati kao desničar kao da će ih tada Bajić odmah poslati u Remetinec. Oni su se sad svi okupili na centru, pod suknjom Vesne Škare Ožbolt. Izuzetak je prof. dr. Neven Sesardić koji je s knjigom “Iz desne perspektive” demaskirao građansku desnicu. Ona je po Sesardiću potpuno izgurana iz javnog prostora i pretvorena u potpuno irelevantan element. Javni su prostor potpuno okupirali pripadnici lijeve falange, kao sljeme veliki hrvatski književnici: A. Tomić, M. Jergović, J. Pavičić, N. Visković, P. Matvejević i slični. O novinama, koje nas dnevno zasipaju svojim kriptokomunističkim recidivizmom, da i ne govorim. Bivši glavni urednici partijskog “Komunista” danas nas vode u EU, uče nas, priglupe desničare, što je to demokracija, što pravne stečevine EU-a, preseravaju se sa svojim otrcanim liberalizmom, a srce im zaigra kad 25. svibnja pročitaju izvješće sa proslave u Kumrovcu.
(...)
Z. Hodak, dnevno.hr
Pročitajte i ostale Hodakove kolumne na portalu dnevno.hr
komentar:
Zagrepčanke i Zagrepčani, hoćete li opet pobijediti same sebe??? Neka se dijele Bernardić, Pusić, Kregar i njima slični. Desničari i vi koji se tako osjećate a drugačije izjašnjavate, ne srljajte opet kao guske u maglu.
Sjetite se one starozavjetne: "O, Israel, perditio tua ex te!". Zagrebe, propast tvoja iz tebe dolazi.
No comments:
Post a Comment