...
Politička tradicija
Gledano bez optuživanja i diskvalifikacije, Smoje je dio one splitske projugoslavenske, prosrpske i kroatofobično-autonomaške političke tradicije kakvu su izgradili Ivo Ćipiko, Niko Bartulović, Đuro Vilović, Mirko Korolija, Ćiro Čičin Šain, Sibe Miličić i drugi, o kojima je Ivan J. Bošković napisao knjigu faktografski, bez mržnje i naklonosti kako bi, mislimo, trebalo raditi i dokumentarne filmove.Beatifikacija Miljenka Smoje nakon dvije tisućite neka je vrsta druge krajnosti u odnosu na njegovu ignoranciju devedesetih. Ona je dijelom izraz želje za ispravljanjem nepravde, a dijelom je plod novih političkih prilika u kojima “Smojina djeca”, kako sama sebe nazivaju, zauzimaju središnji medijski prostor dok su “nacionalisti” maknuti u drugi plan, prilika u kojima se iznova afirmira Tito, oživljava ideja balkanske unije, promiče novo hrvatsko-srpsko bratstvo, uskrsavaju likovi poput Matvejevića, Šerbedžije, Tijanića, Štulića ili Frlića, a vodeći ljudi Domovinskog rata, svi bez izuzetka, čame u zatvorima.
I zašto bi sad Smojino jugoslavenstvo bilo suspektno, zašto bi ga danas trebalo skrivati kad je ono u modi, kad je to bilo njegovo uvjerenje koje ni danas sam ne bi negirao, kad mu ono ni na koji način kao novinaru i književniku neće škoditi i kad je ono bilo i glavni, tek nevješto prikriveni pokretač serijala.
JOSIP JOVIĆ
cijeli članak na stranicama SD:http://www.slobodnadalmacija.hr/tabid/334/Default.aspx
No comments:
Post a Comment